Nick Cave je krenuo na ‘solo’ turneju, a snimke s miks pulta dva koncerta iz londonske dionice europskog djela turneje, onih iz Royal Albert Halla i Hammersmith Apolla, postala su dostupna kao službena instant izdanja odmah po završetku svirke.
Nije jasno kako je došlo do ideje da se aktualna Caveova turneja proglasi solo nastupima, kada ga na pozornici prati gotovo identičan bend s kojim je kao The Bad Seeds snimio posljednji studijski album “Push The Sky Away” i odradio svjetsku turneju kojom ga je promovirao. Je li moguće da su shvatili da prvo nakon odlaska Blixe Bargelda, a zatim i drugog nosećeg stupa Bad Seedsa, Micka Harveya, ne može biti riječ o istom bendu čiju su ostavštinu ova dvojica snažno obilježili svojim pečatom.
Nick Cave i Warren Ellis zajedno su razvili vlastitu kemiju i odvukli je u raznim smjerovima od filmske glazbe do Grindermana, divljeg projekta sa strane koji je, uzgred budi rečeno, nastao upravo kao rezultat jedne ovakve solo turneje u sklopu koje su 2005. nastupili po dvije noći u Zagrebu i Ljubljani i po prvi put iskušali zvuk ogoljen od raskošnih aranžmana Bad Seedsa. Takav zvuk prakticiraju i na ovoj solo turneji, ali aranžmani se ne razlikuju mnogo od onih koje smo pretprošle godine imali prilku čuti na turneji. Razlika je eventualno u nekim neizbježnim koncertnim mjestima poput “The Weeping Song”, koja su potpuno ogoljena do klavirskog kostura, i samim time zanimljivija od verzija kakve smo dosad imali priliku čuti na svakom koncertu ili live albumu dosad.
Najveća vrijednost ove turneje, pa tako i ovog albuma s nje o kojemu je riječ, nalazi se u kontingentu pjesama koje bend inače vrlo rijetko izvodi uživo. Tu svakako spadaju “Brompton Oratory” i “Black Hair” s albuma “The Boatman’s Call”, ali još više “Up Jumped the Devil” koja se sada po prvi put javlja na službenom live izdanju Caveove diskografije i nova verzija pjesme “Avalanche” Leonarda Cohena, čija je studijska verzija ponovno snimljena za potrebe gusarske serije “Black Sails”. Za razliku od obrade koja je otvorila prvi album Bad Seedsa, “From Her To Eternity” iz davne 1984., nova je verzija puno manje mračna i zlobna, a Blixina estetika potpuno je zamijenjena Ellisovom, pa je rezultat bliži Cohenovom originalu, nego fenomenalnoj čudovišnoj zvijeri kakvu je Cave okotio prije trideset godina.
U setu od 23 pjesme Cave i bend šaraju cijelim opusom Bad Seedsa, preskaćući tek rijetke albume, Cave je dobro raspoložen, šali se i psuje publiku, čak se čini da i tekstove pamti bolje nego na mnogim drugim živim snimkama, no najviše fascinira činjenica da su u mogućnosti objaviti sirovu snimku bez ikakve postprodukcije kao album jednako dobar kao bilo koji drugi živi album u karijeri. Osim, naravno, “Live Seeds”, koji je i dalje kategorija za sebe.
Ocjena: 9/10
(Live Here Now, 2015.)