Je li koncerte Overflowa teško izbjeći ove sezone ili smo im posebno naklonjeni? Možda je važniji odgovor na pitanje zašto je tako.
Čudno je kako se ove godine isprepliću putevi Ravno Do Dna portala i Overflowa. U nešto više od tri mjeseca postojanja, svako malo smo na njihovim koncertima i uvijek je za ove Koprivničane (i Varaždince) uglavnom bilo riječi hvale. U startu odbacujemo uobičajene estradno-medijske klišeje koji rade po sistemu ruka ruku mije. Nekakvo kvazi pumpanje priče i proglašavanja nekoga kraljem ili kraljicem scene kako bi ista osoba glumila u našoj sapunici ili možda dala svoju petparačku trač groupie fikciju u naš nakladnički pogon, pa da eto nakon silne obmane zombie javnosti još uberemo i neku pinku.
U ovoj situaciji stvar je čista jer dvije potpuno nezavisne stvari vode svoje bitke, i sve što se odigralo išlo je nekim svojim, pa skoro slučajnim putem, pa tako i nedavno praćenje koncerta Overflowa u Circolu u Puli u sklopu 58. nacionalnog filmskog festivala. Za bend to je još jedan koncert u nizu, u ljetnoj zgusnutoj koncertnoj aktivnosti grupe, što bi već u startu možda trebalo biti nezanimljivo mediju koji je popratio samostalne promotivne koncerte u Koprivnici, Zagrebu i nastup na INmusic festivalu.
Po čemu bi trebao onda biti značajan koncert održan na terasi Doma talijanske zajednice? Na njoj u jutarnjim satima filmske ekipe ispijaju kavice prije presica, dok se navečer domaći izvođači nalaze u situaciji „sporedne prateće stvari“, jer oni koji su se našli tad na terasi uglavnom nisu tu zbog bendova, već zbog muvanja u duhu filmskog festivala. Možda je to zicer za gažu i honorar, ali istovremeno i nezahvalno mjesto za postizanje prave atmosfere, kao što ni zvonka kameno-stakleno arhitektura ne ide na ruku ton majstorima. Jednostavno nije to mjesto za koncerte za pamćenje. No na članovima Overflowa se nije moglo zamijetiti da ih je to imalo opterećivalo, iako su se netom vratili s Exita gdje su također nastupili.
Iskusne su to njuške koje djeluju po sistemu: daj nam pozornicu i mi ćemo razvaliti. Nije tu riječ o nekakvoj umišljenosti, već o bendu koji iza sebe ima dvadeset godina iskustva i nebrojene koncerte iza sebe po cijelom svijetu. To su glazbenici koji dobro poznaju univerzalni način na koji progovara glazba, jer Overflow osim svoje glazbe gotovo i da nema niti jednog drugog džokera u rukavu. Tu leži i tajna dugovječnosti i žilavosti jedne od najkvalitetnijih grupa koje su ovi prostori iznjedrili.
Jedino bend koji je potpuno posvećen glazbi je u stanju iznjedriti jedan „Hit Me“ – album nepatvorene energije, iskustva, uigranosti, fokusiranosti i što je najvažnije napravljen s dubokim shvaćanjem sadašnjeg trenutka u glazbi, mjereno svjetskim mjerilima. Sjećate li se ijednog domaćeg benda koji je nakon dvadeset godina rada napravio išta vrijedno i mjerljivo s onim s početka karijere? „Hit Me“ posjeduje ono što mnogi domaći albumi nemaju – može ga se bez imalo zadrške uspoređivati sa svim eminentnim svjetskim izvođačima, u ovom slučaju pop punk bendovima, i što je najvažnije tu Overflow odnosi prevagu u puno kategorija.
Pored toga ovoj četvorci koja je u jednoj sezoni uspjela nastupiti na tri najcjenjenija američak festivala, odnosno South By Southwestu u Austinu, Canadian Music Weeku u Torontu i CMJ Music Marathon & Film Festivalu u New Yorku, u domaćim okvirima ne pada na pamet imati ugovor s domaćim diskografima, što je također čitavo jedno poglavlje o kojem bi se itekako dalo razglabati zašto je tako. U potpuno nezavisnim uvjetima Overflow postiže odlične rezultate na domaćem terenu, ali i u regiji, iako bend pjeva na engleskom i iako ga nitko ne gura u medijski prostor. Koncerti nikad ne zjape prazni, a iz nekih neslužbenih izvora riječ je o drugom najemitiranijem bendu na MTV Adriji i to zahvaljujući tome jer je to želja gledatelja. Dalje>>