‘Svi smo mi počeli kao amateri, samo najbolji među nama su to i ostali’, jedna je od brojnih mudrih rečenica srpskog redatelja Želimira Žilnika. Miki Solus i njegovi momci, basist Frane Visković i cajonist Andrej Tačigin Tačko još su na počecima (nadamo se duge i uspješne) karijere, no nekako se čini da zdravi duh amaterizma – amater je, je li, onaj koji što radi iz ljubavi – ne misle izbaciti iz svog glazbenog druženja i javnog predstavljanja.
Virtuozna preciznost ni inače nije prva odlika privlačnosti Solusove muzičke družbe, a uoči nastupa zatvaranja pete sezone programa Akustika u zagrebačkoj knjižari Rockmark, Solus se unaprijed ispričao na fulavanju. Prvi put je, naime, za cijelog koncerta svirao samo harmoniku, što mu nije bog zna kako išlo od ruke. Više je puta glazbalo neplanirano utihnulo, dok su Mikijevi prsti tražili odgovarajući akord.
No je li to u njegovom slučaju nedostatak vrijedan zamjere? Nipošto. Posrijedi bijaše nepretenciozan, ugodan i zabavan nastup u sjajnom malom prostoru, trajanja tridesetak minuta, na kojem momci kao da su nam dozvolili (tome su, zapravo, uopće koncertno skloni) da zavirimo iza kulisa, da nazočimo probi i osjetimo sjajnu prijateljsku vibraciju druželjubive tolerancije. Dok se Miki snalazio kroteći novog druga, Frane i Tačko svirali su uvježbano i uigrano kao i obično, svi dišući u istoj sferi, osluškujući se, poznajući se.
„Svirao sam harmoniku jako loše, ali mislim da je to bilo publici zabavno koliko i meni i dečkima iz benda,“ osvrnuo se Miki po koncertu.
U rukama novopečenog harmonikaša, harmonika doslovno, fizički pruža otpor brzini, pa su Mikijevi pokušaji prilagodbe odsječaka što ih jurcavom lakoćom uobičajeno svira na klaviru, mahom rezultirali pankersko kaotičnim neskladom u komadima poput „Wu Tanga“, „Hipstera“ ili „Mrtav je Johnny“. Opiranje brzometnih songova harmonikinu razvlačenju odvelo je priču u dosad nepoznatu dimenziju u kojoj izvedba izmiče kontroli izvođača, no izvrstan, novi „Svadbeni blues“ činio se kao osmišljen za harmoniku i zvučao je odlično.
Svatovski blues
Miroslav Kocijan je uzeo harmoniku
ostavio gitaru i klavir u hodniku
odjebao svoj bend i okupio nove muzičare
kupio je košulju i novo odijelo
naučio svirati balkanski melos
jer došlo je vrijeme da zaradi pare
naučio je hitove od miše kovača
jer mišini hitovi nose puno novaca
više nego ona pjesma dečko ti je hipster
dečko ti je čoban kao al bundy
nabildan je k’o mirko, trenirao je ragbi
on će te ženit’ ali ja ću ti svirat’ na svadbi
jer kad mi propadne karijera svirat ću svatove
vjenčanja, sprovode, dogovorene brakove
maturalne večeri i krizme usput
jer kad mi propadne karijera svirat ću vjenčanja
djevojačke večeri i ostala sranja
jer ja imam… taj svatovski blues
Miroslav Kocijan odjebao je scenu
dobio dijete i počeo brinut’ za ženu
vodit’ ih po ljetu kod punice na more
jer pun mu je kufer alternativne scene
on bi na scenu gdje u štiklama žene
pjevaju pjesme Mie Borisavljević do zore
ali svirati svadbe nije lako
pitajte maju šuput, ne može svatko
pjevati pjesme koje pijani kum želi
jednu od zlatka pejakovića da ga razveseli
o nesretnoj i tužnoj ljubavi
ako odem prijatelji na grobu mi pjevajte vi
jer kad mi propadne karijera svirat ću svatove
vjenčanja, sprovode, dogovorene brakove
maturalne večeri i krizme usput
jer kad mi propadne karijera svirat ću vjenčanja
djevojačke večeri i ostala sranja
jer ja imam… taj svatovski blues
Također premijerno izvedene su duhovita pop-hitična priča o proljetnoj zamjeni stare ljubavi novom, imenom „Ožujak“, te šaljiva poskočasta „Rumunjska“ koje, možda zato što nam u uhu već nije neka druga inačica, uz harmoniku zvuče tip-top.
Osim približnih vršnjaka članova benda, u publici bijahu i poneki srednjovječnjaci, a i nekoliko roditelja s djecom osnovnoškolcima (koncert je najavljen za 19 h, otpočeo je oko 19.20 h) od kojih su neki tražili autograme i fotografirali se s Mikijem. Malo kojim se licem za nastupa nije razvukao osmijeh zadovoljstva. Dalje>>