Splitski hip-hop sastav snimio je album biblijskih proporcija u kojemu većina rima i glazbenih podloga drži vodu.
Nema goreg nego kad ti već na trećem albumu počnu govorit da si sazreo kao glazbenik. Srećom po Dječake, „zrelost“ u njihovom slučaju ne znači ono što inače zna značiti – dosadu, prenemaganje i glumatanje iskustva; u slučaju Dječaka „zrelost“ ne znači da su ušli u smirenije tridesete, oni ulaze u pubertet. Pjesme im dobivaju formu, počinju govoriti smislenije, nema više punjenih paprika i populističkih stranputica, nema više djetinje „Drame“ i „Istine“, Dječaci se sa svojim glazbenim pubertetom iznenađujuće dobro nose.
Dječaci su u svojoj novootkrivenoj zrelosti spremni i na kompromise – radije će se odreći „Plavuše“ s albuma, nego riskirati da se gospoja predsjednica naljuti. A da nisu bili megalomanski nastojeni u studiju, da su se kompromisno riješili još pet-šest stvari sa „Firme“, imali bi album koji bi mirisao na pun hip-hop pogodak. Ovako, isporučili su ploču biblijskih proporcija od 19 pjesama.
Da su u nekom paralelnom svemiru upitali nas za savjet, presuda bi bila ovakva: osim „Plavuše“, s albuma leti i „Struja“, jer je Edo Maajka već odavno snimio „Prikaze“, lete i zašećerene melodramice „Slijepa Marija“ i „Maslačak“, brišu se i potpuno nepotrebne „Helikopter“, „Smeće“ i „Yoko Ono“. Ne bi bilo mjesta ni za „Mladu časnu“, koja im je ipak poslužila za, moramo priznati, poprilično uspjelu PR priču.
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=g5jXM7l9EA4[/youtube]
Ostalo bi sasvim dovoljno, ostalo bi trinaest pjesama s glavom i repom, materijal koji ima odličan flow, dovoljno duhovitosti, splitskog kvartovskog ludila, šarma i povremenih bljeskova lucidnosti. Imao bi sve ono što smo im svih ovih godina prigovarali da im nedostaje, sve ono što su silovali na prethodna dva izdanja, uglavnom se uzaludno trudeći da budu kontroverzni i jedinstveni.
Do tog su cilja danas došli zaobilaznim putem; zauzdaniji su, primireniji, pametniji, a pritom i dalje brbljavi i pomaknuti. Danas imaju „Antonio“ i „Jel?!“, dvije ponajbolje skladbe koje su dosad uspjeli smisliti, pjesme u kojima su, svjesno ili nesvjesno, proniknuli dublje istražujući koncept rime i podloge. Imaju i estradizirane „Shopping“ i „Bile starke“, u kojima nisu prešli rub dobrog radio friendly ukusa, imaju svoje tipično dječačko simpatične „CMC“, „Tračeve“ i „Funtu“, imaju i opaku „Brutalnu besu“. „Gory Dolly“ i „Ko bi reka“ pokazne su reperske stilske vježbe, „Visoka nota“ dirljiv je oproštaj od DJ-a Bronsona, a minijatura „Program“ je, teško nam je priznati, skoro pa na granici s genijalnošću.
Bili smo spremni na rafalnu paljbu, na nabrijani i preseratorski nastavak „Drame“ i „Istine“, bilo smo spremni na krvarenje iz ušiju. Dječaci su nas, čudo jedno, uspjeli razoružati. Konačno imaju Album!
Ocjena: 8/10
(Croatia Records, 2015)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
