Kalifornijski melodic hardcore bend Ignite privukao je veliku pažnju zagrebačke publike koja je u nedjelju napunila Vintage Industrial Bar željna zbornog pjevanja, poganja i stage divinga.
Dogodilo se da je pravu hardcore veselicu u startu gotovo onemogućio Zoltán “Zoli” Téglás, frontmen grupe Ignite. Naime čim su Ignite krenuli, krenuo je i stage diving. Zoltán je nakon dva-tri ‘plivanja’ razveseljenih pojedinaca zaustavio bend i zatražio da se ne skače jer bi se netko mogao povrijediti i da se on i bend osjećaju odgovornima za publiku.
To je svakako bila obazriva gesta, ali opet nije isto hardcore publika željna adrenalina i publika koja ide na književne večeri. To je zaštopalo taj adrenalinski dio zabave kod publike dobar dio koncerta, no kad su se pred kraj nastupa pojedinci opet odvažili na skokove, stvar je eskalirala jer je Zoltán zatražio od redara da se neki ljudi izbace van. Takvo reagiranje bio je uistinu nepotrebno jer je bilo očigledno da nitko od prisutnih nije došao na koncert raditi probleme već se zabaviti. Dapače Zoltan je takvim potezima sam sebi uskočio u usta, jer je prije izvođenja „A Place Called Home“ rekao prisutnima kako je prvotno na jednom upravo održanom mađarskom festivalu pričao s članovima iz Rise Against koji su rekli da je hrvatska hardcore publika posebno dobro raspoložena. Dakle prvo je ‘zapalio’, a onda ‘gasio’ ugođaj.
Inače sam glazbeni dio priče bio je daleko bolji. Ignite su vraški dobro uigrani, a Zoltán je izvlačio sve visoke dionice bez ikakvih problema. „My Judgment Day“ posvetio je Johnnyju Cashu, obrada U2-ove „Sunday Bloody Sunday“ nije izostala, dok je antiratnu „Oh No! Not Again! It’s Just Another Army Marching In“ najavio trenutno ‘glavnom temom’ američkih medija, a to je njegovim riječima bilo: „Čiji je veći? Obamin ili Putinov?“ zaključujući kako zbog takvih stvari ratovi nikako ne prestaju. S furioznom „In My Time“ uslijedilo je prisjećanje na početke iz 1990-ih, a zborno pjevanje publike nije izostalo u stvarima poput „Call On My Brothers“ i „By My Side“.
Za razliku od zagrebačkih hardkoraša Katran koji su otvorili večer i još jednom dokazali svoj power & angry potencijal, druga predgrupa, mađarski Insane bila je priličan promašaj. Kako to obično biva u stvarnom životu kad se ne ravna po kvaliteti već po babama i stričevima, tako je isto pogubna situaciju i u glazbi. Očito je bilo da je Zoltán popustio svojim mađarskim korijenima i da je on tražio da Insane zasviraju. Meni osobno je bilo kao da sam teleportiran u neku 1995. na koncert demo hardcore bendova, primjerice u Kutini (iako nemam apsolutno ništa protiv Kutine, koja je ovdje spomenuta ilustracije radi). U neku ruku laik bi pomislio kako u hardcoreu nema pomaka, ali kad zasvira bend koji je u startu 20 godina u zaostatku, onda se stvari dodatno razbistre.
Mash-up koncertna večer, reklo bi se.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
