Preko 250 koncerata godišnje, novi album svake treće godine…’horoskop’ hard rock benda Halestorm iz američkog gradića Red Lion iz Pennsylvanie ne mijenja se od 2008. kad je objavio istoimeni album za Atlantic Records.
Tada ih se još smještalo u postgrunge kategoriju, ali s vremenom, kao i s posljednjim albumom „Into The Wild Life“ jasno je da su korijeni grupe duboko u hard rocku i heavy metalu. Stilski ih se ne može staviti uz bok europskih Skunk Anansie, no za sve one željnih ženskog vokala ‘iz pakla’ i tvrdih riffova Halestorm mogu predstavljati dobar izbor.
Za to je svakako zaslužna pevačica i gitaristica Elizabeth ‘Lzzy’ Hale koja predstavlja sve ono što se u hard rocku oduvijek tražilo. Stoga je i kovanica njenog prezimena (kao i njenog brata bubnjara Arejaya) i riječi „oluja“ ujedno i dobar izbor za ime benda. Iako ne nude neku novu revolucionarnu formulu, Halestorm izvrsno pariraju modernim zahtjevima publike u staroj i dobro oprobanoj shemi. Adrenalin, decibeli, znoj i emotivni naboj do daske, ne ostavljaju prostora spekulacijama da je riječ o pozerima. Pored toga Halestorm jako dobro vladaju strukturom pjesmi čime je njihova glazbena agresija/emocija potpuno dorečena, iako je to skliski teren u kojem se začas može zapasti monotoniju samoograničenja.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=1PXkCAiV0Ww[/youtube]
Treći album „Into The Wild“ tome pak vješto izmiče u svojih 13 pjesama. Otvaranje sa „Scream“ igranje je na stadionske gabarite, a već naredna „I Am The Fire“ vatreno je ustoličenje Lzzy Hale na tron najboljih heavy metal pjevačica današnjice. Jednako tako ona progovara o lošoj poziciji ženskog roda u današnje vrijeme (koji se i dalje doživljava kao sekstualni objekt) kroz naredne „Sick Individual“, „Dear Daughter“ ili pak „New Modern Love“. Pjesme u drugom dijelu albuma ulaze u toplu blues-rock pentatoniku, no zadržavaju oštri heavy metal štih. Time Halestorm igraju na retro heavy kartu, ali to bi tek bilo problematično da nemaju kapaciteta za tako nešto, tj. da Lzzy ne reži kao pokojni Ronnie James Dio u najboljim danima. „Mayhem“, „The Reckong“ i „Apocalyptic“ samo su neke koje to dokazuju, kao što svojim nazivima odaju i blisku i čvrstu odanost bojama glazbenog pravca koji brane. Sve kolminira u posljednjoj dinamitnoj „I Like It Heavy“, koja je toliko zarazna i zdušno otpjevana da možete i uz nju zapjevati da ‘volite teško’ iako to uopće nije vaš glazbeni rukavac.
Halestorm su tako gledano lijep dokaz da se može ‘gurati’ omiljeni stil kojeg je kritika odavno pregazila, a da to zvuči jednako uvjerljivo i nabrijano bez ikakvih trikova. Mogu se simpatije dobiti i ‘na mišiće’. Halestorm je retro madness koji bi stvarno bilo dobro doživjeti uživo.
Ocjena: 8/10
(Atlantic / Dancing Bear, 2015.)