Dobro eksploatirano ime Davida Bowieja donijelo je nekoliko intrigantnih biografija usred umjetnikova kreativnog i javnog limba. Dvije godine nakon objave nenajavljenog i neočekivanog albuma ‘The Next Day’, engleski filozof i teoretičar književnosti, Simon Critchley objavio je filozofijsku analizu svih persona Davida Bowieja iz teorijske, no prije svega osobne, fanovske pozicije.
Osvježenje među fanovskim redovima engleskog karizmatika dolazi početkom ljeta u formi analize osobnosti, balansirane između filozofijske perspektive i jednog uobičajenog, na trenutke pomalo homoerotskog zadivljenog gledanja na Davida Bowieja.
Critchley kroz dvadeset i tri kratka poglavlja kronološki i autobiografski konstruira jednu personu engleskog pjevača sukladnu filozofima i velikim misliocima dvadesetog stoljeća kroz vlastite anegdote nastale paralelno s ključnim trenucima Bowiejeve i engleske povijest. Štoviše, percipira ga kao proroka u netradicionalnom judeo-kršćanskom smislu. Iako dobro oslonjeno na biografske momente, Critchley polemizira o teoriji identiteta i osmišljavanju samoga sebe u vremenu sveopće moralne, ali i estetske dekadencije. Bowiejevo cikličko samoosmišljavanje i poetsku samodestrukciju gleda kao impuls traženja istinske religioznosti što ga upravo čini nepatvorenim i relevantnim i na pragu umjetnikovih sedamdesetih, više od četiri desetljeća od početka karijere. To ne čini isključivo kroz autobiografske i biografske momente Bowieja, nego i kroz njegove tekstove suprostavljene estetsko-filozofijskim strujama posljednjih pola stoljeća. Pritom ne biva hermetičnim i neprohodnim. Naprotiv, prilagođenim diskursom (u hrvatskoj varijanti tome doprinosi prevoditelj) daje stupnjevanu studiju najinventivnije glazbene osobnosti našeg vremena.
Svega nekoliko mjeseci nakon prvog, engleskog izdanja, naklada Vuković&Runjić donose hrvatsku varijantu “Bowieja”, u odličnom prijevodu Tomislava Brleka, eminentnog teoretičara i profesora književnosti, odnosno anglista s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, i samog vrsnog poznavatelja Bowiejeve poetike. Brlek uspješno prevodi sva jezična poigravanja i prilagođava ih hrvatskom diskursu, donoseći tako jedno od smislenijih i uspješnijih prijevoda vrijedno pažnje, posebice među Bowiejevom publikom.
(Vukov&Runjić, prijevod: Tomislav Brlek, 192 str., 2015.)