Nashvile, Tennessee. Music City, U.S.A. Središte industrije country glazbe do sredine šezdesetih smatrano je konzervativnim mjestom koje je živjelo život odvojen od trednova popularne glazbe koja je nastajala u New Yorku ili Los Angelesu. Sve dok Bob Dylan nije 1965. snimio svoje možda i najveće remek-djelo karijere sa nedavno preminulim producentom Bobom Johnstonom iz Nashvillea, koji je na snimanje doveo Charleyja McCoyja, tamošnjeg session glazbenika da između ostaloga snimi onu čarobnu gitarsku dionicu na ‘Desolation Row’.
Dylan je bio oduševljen McCoyjem, pa mu je Johnston predložio da sljedeći album snimi u Nashvilleu sa tamošnjim glazbenicima. Dylan je pristao na ovaj nečuveni potez i tamo stvorio legendarni “wild mercury sound” albuma “Blonde on Blonde”. Iskustvo će ga toliko oduševiti da će i naredne albume snimati tamo, svaki obojen drugačijim zvukom, od vintage americane sa “John Wesley Harding”, do tradicionalne ode gradu na “Nashville Skyline” i određenih djelova začudnog “Self Portrait”.
Za vrijeme snimanja albuma “Nashville Skyline” došlo je do sudbonosnog studijskog susreta dvojice glazbenih divova, Dylana i Johnnyja Casha. Brdo materijala koji je snimljen na tom sessionu još čeka službenu objavu na jednom od budućih izdanja Bootleg Series, ali taj susret tema je nešvilske izložbe koja je povod objavljivanju ove kompilacije. Dylan je doveo rock u Nashville, jer za njim su slijedili mnogi. Neil Young tamo je snimio svoj klučni uradak “Harvest,” Simon and Garfunkel “Bridge Over Troubled Water”, George Harrisson i Ringo Starr svoje solo albume, The Byrds i Joan Baez morali su kao i uvijek pratiti Dylanove korake, itd.
Nashville je postao novootkrivenom mekom folk-rockera. Glavni zaslužni za to bili su tamošnji session glazbenici, koji nikad nisu djelovali kao bend, već kao grupa onih koji bi došli u potrebnoj formaciji i obavili svoj posao. Bili su poznati kao Nashville Cats, a njihova imena abecednim redom glase: David Briggs, Kenny Buttrey, Fred Carter Jr., Charlie Daniels, Pete Drake, Mac Gayden, Lloyd Green, Ben Keith, Grady Martin, Charlie McCoy, Wayne Moss, Weldon Myrick, Norbert Putnam, Jerry Reed, Pig Robbins i Buddy Spicher. I upravo su oni glavne zvijezde i vezivno tkivo ove kompilacije koja donosi 36 pjesama snimljenih u nešvilskim studijima u drugoj polovici šezdesetih i prvoj polovici sedamdesetih. Naći će se tu bezvremenskih hitova poput “The Boxer” Simon and Garfunklea, “Bird on the Wire” Leonarda Cohena, “Heart of Gold” Niela Younga i “Crazy Mama” J.J. Calea, bok uz bok manje poznatim izvođačima kao što su Ian & Sylvia ili Tracy Nelson.
Uz Nashville Cats, druga najveća poveznica materijalu je, naravno, Bob Dylan. Na kompilaciji su četiri njegove pjesme s četiri albuma, uključujući i dosad neobjavljenu klavirsku verziju “If Not For You” iz vremena snimanja albuma “Self Portrait”. Osim njegovih snimki, tu su i brojne obrade njegovih pjesama snimljene u Nashvilleu. Johnny Cash tako izvodi “It Ain’t Me, Babe”, Flatt & Scruggs “Down in the Flood”, The Byrds “You Ain’t Going Nowhere” itd.
Kompilacija “A New Music City” tako ne donosi ništa novoga upućenim slušateljima countryja i folk-rocka, ali je izvrsna i vrlo tečna početnica na kojoj nema doslovno ni jedne loše pjesme, a i priča jednu vrlo bitnu priču za povijest rock glazbe. Nashville Cats i Bob Dylan na country temeljima od Nashvilla su izgradili novi grad na rock and rollu, a samim time i budućnost američke glazbe. Nije se zgorega toga se podsjetiti ovim dvostrukim CD-om.
Ocjena: 8/10
(Lagacy / Menart, 2015.)