U petak je Artan Lili zagrebačkog publici isporučio najbolji koncert u dosadašnjim gostovanjima. Bilo je to najbolje što se zna.
Petak je donio dilemu; ići na promociju debitantskog albuma glazbenog para Ivanke Mazurkijević i Damira Martinovića Mrleta u ZKM, ili također na promociju prvijenca beogradskog benda Artan Lili u Tvornici? I jedno i drugo bili su sigurni ziceri za kvalitetno provesti večer u glazbenom smislu. Mrle i Ivanka su to izvrsno napravili zimus premijerno u Teatru &TD, a o tome da se pronio dobar glas o njihovom MrLee i IvaneSky projektu svjedočilo je i to što je ZKM bio rasprodan za njihov nastup.
Artan Lili pak nisu imali niti jedan loš koncert u svim svojim zagrebačkim gostovanjima. Jezičac na vagi koji je odnio prevagu u njihovu korist bio je Letarg tj. koprivnički kantautor Bruno Antolić koji je nedavno objavio novi EP „Faze budnih sanjara“. Antolić je jedan od onih posebnih vokala koji kad jednom čujete više ih nikad ne možete pobrkati s nekim drugim, ujedno je odvažan i iskren u svom izričaju u kojem u hrvatskim uvjetima prije može propasti nego upecati neke bodove obzirom da je više sklon pop izričaju, ali uz čvrstu i energičnu pratnju benda – dakle, preemotivan za publiku rock usmjerenja, bez obzira o kojoj ‘ladici’ bila riječ, kao što je prežestok i suviše alternativan za sve rukavce estrade.
No bez obzira na kazano, posjeduje snažnu moć uvjeriti u suprotno svakog zalutalog na njegov koncert koji će obratiti par minuta na to što se događa na pozornici. Tako je bilo u petak u Tvornici. Letarg je zračio persuazivnom pozitivnom energijom. Nije štedio ni svoje glasnice, ni bend i bio je to uistinu magnetno privlačan koncert, unatoč tome što je cijeli bend bio posložen u vrstu gledajući tu i bubnjara, što je već postao prepoznatljivi stage look Artan Lili, pa je bubanj u zvučnoj slici Letarga uzimao više prostora nego li mu pripada. Kao što je naravno bio i dobar izbor za gostujućeg Letarga da se baš on predstavi štovateljima Artan Lili, jer ako ga oni ne popuše, nitko drugi neće.
Kad su se Artan Lili popeli na pozornicu, Mali pogon Tvornice kulture već je bio potpuno ispunjen i naravno da je među posjetiteljima cijelo vrijeme bilo aktualno pitanje, zašto Mali, a ne Veliki (makar pregrađeni) pogon. No koliko god zagovarali vlastitu komociju, ipak smo svi stali u taj Mali pogon u kojem je natježe bilo bendu, jer se Artan Lili ne štede na bini i koncert su očekivano završili potpuno mokri, dok je basist i pjevač Bojan Slačala u pauzama između pjesama pred kraj izgledao kao da jedva dolazi do zraka. „Idući put u Velikom pogonu“ – ponovio je on publici u par navrata tijekom koncerta, ne samo jer to svi zajedno zaslužuju već stoga što su Artal Lili isporučili jedan od svojih najboljih nastupa koji je pošteno razgalio sve prisutne.
To je stvarno bend koji vodi rovovski rat za svakog čovjeka u publici. Gotovo štulićevska agilnost, predanost i bespoštednost prema sebi. Nekad mi se taj bend čini kao fanatična diverzantska grupa specijalaca, ako nešto iz njih zrači, to je disciplina i perfektna fokusiranost koji ne dozvoljavaju talentu da se rasprši. Da smo svi mi u samo malo uređenijim društvima, a ne u anakronim okaminama vječito izdišućih sistema, Artan Lili bi bile apsolutne pop (ili rock, svejedno je) zvijezde.
No tome unatoč, grade najčvršću bazu fanova svojim pristupom, a one koje pridobiju neće moći otpuhati nikakvi trendovski vjetrovi. Ako uistinu imaš rock bend na Balkanu, onda valjda drugog puta nema. Ako ima, onda ili nisi rock, ili nisi na Balkanu.
Kvartet u postavi Bojan Slačala (vokal/bas), Romana Slačala (vokal), Dragan Knežević (gitara) i Marko Ajković (bubanj) božanski su odvozili svoj set. Potpisnik ovih redaka osjećao se kao fiktivni Richie Finestra iz serije „Vinyl“ kad se napunjen speedballom našao na koncertu New York Dollsa, naravno bez ikakvog speedballa u stvarnosti. Artan Lili držali su sve konce u rukama od „Novi zvuk u gradu“ do „Najbolje što znam“ u službenom dijelu. Rokali su najbolje što znaju i ostavljali srce na pozornici.
Njihova sukcesivna priča objavljivanja pjesama/albuma učinila je da je gotovo svaka pjesma singl, i to poznati singl. „A šta bi bilo da sam ja odustala od svog sna“, „Džoni“, „Sajko“, „Ispod kože“… nizale su se u izvrsnoj atmosferi u kojoj su i nove pjesme s predstojećeg albuma „New Deal“ bile puni pogotci, tj. recentni singl „Ono što te neće“, kao i potpuno nova „Profesionalci“ čiji duboko angažirani društveni tekst biva razumljiv već s prvom izvedbom, posebice stih da je bijes na ovim prostorima najsnažnije (i ujedno najgore) pogonsko gorivo ljudi.
„Ako stanemo tu“ je, može se reći ‘već tradicionalno’ od Malog pogona načinila diskoteku, a posebno draga zagrebačkoj publici, koja ju je zborno pjevala, bila je „Srce“ kao posljednja na bisu nakon „Nojzične dece“. Shvatili ste, koncertno usijanje jednostavno nije padalo niti jednog trenutka u fantastičnoj stilskoj fuziji koju objedinjuje Artan Lili.
Idući put uistinu treba biti Veliki pogon u igri, makar i pregrađeni. Možeš ti to Zagrebe!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
