Druženja sa Amy LaVere i Willom Sextonom redovito su i više nego ugodna, te tako ni njihovo sinoćnje pohođenje Klub.a u Hatzovoj nije bilo iznimka.
Tko je gledao nastup Amy LaVere prije godinu i pol u Vintage Industrial Baru pamti je kao fragilnu kovrčavu djevojku u čipkastoj košulji iza kontrabasa. Amy koju smo sinoć vidjeli, sa plavom perikom i električnim basom, djelovala je kao sasvim druga žena. Ali njezin zavodljiv vokal i dobar koktel obrada više ili manje slavnih poglavlja američke pjesmarice kao i hvalevrijednog vlastitog materijala bio je sličan.
Ovoga puta susret Amy i Willa Sextona sa zagrebačkom publikom bio je odrađen u manjem i intimnijem prostoru Kluba u Hatzovoj, i prema brojnosti publike, prostor je pogođen izvrsno. Amy je od svojih pjesama odsvirala nešto materijala sa prošle godine objavljenog albuma “Hallelujah, I’m A Dreamer”(prvenstveno upečatljivu naslovnu pjesmu), nešto sa prethodnika “Runaway’s Diary” (“Rabbit” i “Big Sister” koje smo imali priliku čuti i na prošlom koncertu), ali je zagrabila i dublje u katalog, čak i do “Anchors & Anvils” iz 2007. sa, primjerice, “Killing Him”, ljubavnom baladom o ubojstvu (“Killing him didn’t make the love go away…”) u ležernom americana stilu po kojem je LaVere postala poznata, kao uostalom i njene kolegice Valerie June i Shannon McNally s kojima nastupa u projektu Luthera Dickinsona iz The North Mississippi Allstars i nekoć Black Crowesa, The Wandering.
No, na njene koncerte dolazi se možda i više kako bi se čule njene izvrsne obrade iz svih žanrova i pravaca izvedene na njen nježan, sirenski način. Sinoć smo tako mogli čuti uobičajene sumnjivce poput slavnih kantautora Neila Younga i Toma Waitsa (“Green Grass” potonjega od koje prolaze trnci svakako je bio najdirljiviji trenutak sinoćnjeg nastupa), do “Funnel od Love” Wande Jackson (koju je, pitajte vrapce na grani, glumila u biografiji Johnnyja Casha “Walk the Line” s Joaquinom Phoenixom u glavnoj ulozi), koju je ovoga puta neočekivano zapaprila sa djelovima ni manje ni više, nego “Bullet in the Head” Rage Against the Machinea.
Njezin vjerni partner Will Sexton, inače brat Charlieja Sextona, gitarista Boba Dylana bradom, izvrsno ju je pratio na trošnoj akustičnoj gitari koja izgleda kao da bi mogla biti mlađa sestra slavnog Triggera Willieja Nelsona. I on je malo pustio glas i mora se priznati da bi mu se mogla prepustiti još koja pjesma, jer doista sjajno pjeva, a time bi njihov nastup dobio na raznolikosti.
Kao predgrupa nastupio je Svemir Zvonke Obajdin. Činilo se kao da su krenuli pomalo na lijevu nogu sa “Ljubit se na kiši”, te im je trebalo malo vremena da nađu sigurnu točku iz koje bi mogli zablistati, ali do magičnog kraja sa izvedbom uglazbljenih stihova pjesme “Snijeg” Vjekoslava Majera. Svemir je veći dio nastupa posvetio predstavljanju materijala sa nadolazećeg (i željno iščekivanog) albuma “Male laži”, pa smo tako, osim naslove čuli i singlove “Zmajev dah” i “Iz daljine”, te stariju kompoziciju koja će se naći na novom albumu, “Kasno”, dosad poznatu kao “Indian Summer”. U svakom slučaju, radujemo se i željno iščekujemo Zvonkine “Male laži”. A i sljedećem susretu sa Amy i Willom.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
