Skye Edwards i Ross Godfrey, pojačani klasičnom bendovskom postavom, nastupili su sinoć na krcatoj tvrđavi sv. Mihovila.
Mirisalo je na podvaljivanje muda pod bubrege, na staru dobru (ras)prodaju stare slave, na pokušaj otimanja para za nešto što je bilo aktualno tamo negdje 1998. Srećom, miris je bio lažan. Štoviše, Morcheeba je jučer na šibenskoj tvrđavi sv. Mihovila održala kudikamo bolji koncert od onoga u dvorištu Studentskog centra u Zagrebu, u ljeto 2003. godine, kada ih je samo koji tjedan dijelio od odlaska pjevačice Skye Edwards iz benda.
Istini za volju, ono sinoć nije bila Morcheeba, bio je to projekt Skye and Ross, dakle dvije trećine čuvenog engleskog benda, koji je špicu proživljavao krajem devedesetih. Skye Edwards i Ross Godfrey ni ne trude se pobjeći od Morcheebine ostavštine, no dovoljno su pošteni da rade i na novoj muzici. Album izlazi u rujnu.
Kristalni dokaz da nisu tu samo zbog para je prokleto neodoljiva simpatičnost Skye Edwards, njezina radost postojanja na pozornici i prirodno sljubljivanje s publikom. Ukratko, sve ono što nismo vidjeli prije 13 godina u Zagrebu, kada je Morcheeba još uvijek bila big thing. Dvije trećine Morcheebe danas sebe, barem takav dojam ostavljaju, ne doživljavaju velikanima; ništa nije usiljeno, odnos na pozornici je ležeran, gotovo obiteljski (uostalom, za bubnjevima sjedi Skyein sin). Od uvodne „Trigger Hippie“ do završne „Rome Wasn’t Built in a Day“ koncert je rasplesano proklizao u jednom dahu.
S druge strane, taj njihov novopronađeni entuzijazam i vidljiva opuštenost, neplanirano su doveli do nijansirane promjene u zvuku. Njihov jedinstveni trip-hop danas više vuče na chill out pop nego na „hašomanski“ downtempo kakvog pamte studenti iz devedesetih, za koje Morcheeba ima status generacijskog benda. Zaokret u glavama proizveo je Morcheebu za 21. stoljeće; ne više toliko bitnu u aktualnim glazbenim kretanjima, ali i dalje dovoljno koncertno atraktivnu i svirački svježu.
Zvuk je i dalje gorući problem tvrđave sv. Mihovila. Rossova gitara imala je na trenutke iritantni reski ton, a uvodni nastup fenomenalne Lovely Quinces umalo je upropašten potpunom nebrigom tonca za usklađivanje mikrofona i gitare. Prvo je vokal patio zbog preglasne gitare, a onda nam je njezin glas parao uši, dok je gitara utihnula. Nema veze, uvijek je dobro vidjeti splitsku kantautoricu. Dva mjeseca od hapšenja kad je sama u Zagrebu zaustavila povorku „Hod za život“, Dunja Ercegović i dalje je drčna, uzbudljiva i spontano duhovita. A i kraća kosa joj bolje stoji.
Tekst je objavljen u suradnji s portalom TRIS.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
