Treći SuperUho Festival je došao do svog kraja i teško da ćemo žaliti što u ovom izdanju nije potrajao još koji dan.
Zadnja večer prvog primoštenskog izdanja festivala privukla je naoko najviše svijeta, a svirkom je doživio i najbolje trenutke, no i vrlo antiklimatički završetak prvim nastupom Devendre Banharta u Hrvatskoj. No, pođimo redom.
Na glavnoj pozornici prvi je nastupio Mark Lanegan koji je na svoj prvi festivalski nastup u ovim krajevima došao nakon dva dosta nesretna nastupa u Zagrebu. U publici je zavladala određena doza skepse kada je na pozornicu stao samo u pratnji Jeffa Fieldera na gitari i izveo laganu verziju “Judgement Time”. Hoće li nastup bez benda upotpuniti hat-trick Laneganovih fijasko nastupa u nas?
Sve sumnje ubrzo su se pokazale neopravdanima, jer čarolija Jeffa Fieldera pokazala se više nego dovoljnom pratnjom Markovom moćnom hrapavom baritonu. Fielderova gitara punila je prostor zvukom na način na koji bi to mogao cijeli orkestar, a izbor pjesama izvrsno je prilagođen ovakvim ogoljenim aranžmanima. Možda bi tek na žešćim pjesmama poput “Gravedigger’s Song” nedostajala prisutnost bubnjara. Duo je raznježio publiku i uvukao ih u slatko-mračno ozračje kojem je ovaj put odgovaralo standardno negledljivo plavo-crveno osvjetljenje. I blok obrada s albuma “Imitations” (“Deepest Shade”, “You Only Live Twice”, “Mack the Knife”…) zvučao je bolje nego na koncertu u SC-u na kojem se promovirao rečeni materijal.
Iz takvog ozračja, rijeka ljudi se prelila na malu pozornicu gdje je s gitarom spreman stajao Satan Bosanski, Damir Avdić. Tko god je bio na Avdićevom koncertu zna što očekivati od njegovih bijesnih medleyja uživo, ali Avdić svaki put iznova iznenađuje količinom ludila i bijesa kojim viče na svoju publiku. Ni jedan drugi nastup na maloj pozornici nije privukao toliko ljudi, koji su evidentno uživali u Damirovim eskapadama i kritici svega zamislivoga što okružuje čovjeka s prostora ovih naroda i narodnosti. Njegovi agresivni solilokviji o manjinama i Human Reichu i njegovo đavolsko palucanje jezikom nažalost bili su praćeni iritantim light showom čiji su laseri sijekli publiku u ravnini očiju, no možda smo i na taj način samo dodatno upozoreni da živimo život slijepi na istine koje nam Avdić tako majstorski ljuto otkriva.
Nakon takva dva koncerta Devendra Banhart trebao je odraditi čudo da održi razinu kvalitete, no u tom smislu, mora se reći, potpuno je podbacio. Iako se publici umiljavao poznavanjem našeg jezika (čije je osnove naučio od svoje partnerice, srpske dizajnerice Ane Kraš) pokušavao ostaviti dojam vrckave opuštenosti, najveći dio njegova nastupa bio je nepodnošljivo sporog tempa, što je pogubno za okružje festivala. Stvari bi tu i tamo malo živnule izvedbama vrhunaca poput “Long Haired Child”, ali i ti bi trenuci bili prebrzo zakopani sljedećom nepodnošljivo sporom baladom. Predstavljeno je i malo materijala sa nadolazećeg albuma “Ape in Pink Marble”, koji je naš portal među prvima na svijetu predstavio, a izlazi u rujnu ove godine. No, osjećaj nerazriješenosti festivala zbog nedinamičnog headlinera bio je toliko snažan da ni Žen tu nisu mogle napraviti mnogo da nestane, pa smo festival napustili s tek djelomičnim zadovoljstvom čak i nakon njegove najuspješnije večeri. After party u Aurori s gemištima od 50 kuna ovaj put nije dolazio u obzir.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
