U četvrtak je održan prvi konceptualni tulum portala Ravno do dna u ljetnom vrtu Vintage Industrial Bara gdje se pored našeg uhodanog DJ-a Druga Podruga po prvi put zagrebačkoj publici predstavio sarajevski electto-drum projekt dRUMELODY, dok je koprivnički elektro one-man-band Bubblegum promovirao istog dana objavljeni album ‘Gentle Hearts’.
Znamo kako u Zagrebu stoje stvari s ljetnim terasama, uvijek ima neki ‘susjed’ alergičan na nečiju zabavu. No da ne bi bilo krivog razumijevanja, naš tulum u ljetnom vrtu Vintage Industrial Bara nitko nije prekinuo, niti poslao policijsku ophodnju. Bio je samo tiši u odnosu na uobičajene koncertne događaje u zatvorenom prostoru.
Te ‘okolnosti’ jednostavno nisu dozvoljavale da s vanjskog stagea ljetnog vrta bilo tko ili što grune, iako je taj isti stage okrenut prema pružnom nasipu, a ljetni vrt uistinu je open air prostor u kojem posebno u večernjim satima gubite osjećaj da ste u Zagrebu, već da ugođaj neke morske sieste i dalje traje.
Eric Satie je jednom davno zaključio da glazba nije šala ni kad je dio interijera, pa u tom duhu diše i ovaj tekst. Općenito je u igri bio onaj ‘klasični’ zagrebački ugođaj kraja ljeta kad se ekipa okupi, mingla i čavrlja ‘napunjenih baterija’, a solo nastupi projekata dRUMELODY i Bubblegum su se sasvim solidno uklopili, jer glazba je itekako bila živa. Glazbenicima na pozornici je monitoring očigledno bio dovoljno glasan za uživjeti se, ali kako je već spomenuto nedostajala je ta zerica glasnoće i prema van.
Ivan Grobenski, kojeg se obično može vidjeti u sasvim drugačijoj ulozi tj. adrenalinom nabijen pjevač art noisera Moskau ili kao oštri poetičar kad su u pitanju okupljanja pjesnika slam poezije, je u projektu Bubblegum potpuna lirska suprotnost u kojoj stapa pasaže djela klasične glazbe, jungle beata i joydivisonovske sjete.
Ta vrsta disperzivnosti Bubbegumu ne ostavlja previše izvođačkog prostora na domaćoj sceni kad su u pitanju live actovi, jer nije to nešto uklopivo u paradigmu electro partyja, kao što bi neki koncertni nastup u klasičnom smislu možda iziskivao još ponekog člana, ali ovako kao minimalistička priča u kojoj sve izgleda kao kantautorska igra čas s laptopom, čas s gitarom i pjevačkim mikofonom stvar je legla na pozornici čija funkcija je prvenstveno osmišljena za unplugged nastupe.
Sarajevski glazbenik Berin Tuzlić koji stoji iz projeka dRUMELODY bio je sušta suprotnost tijekom jednosatne uživljenosti u plesni ritam koji je proizvodio na bubnjarskim paddovima u kombinaciji s loopovima – pravi plemenski voodoo obred u uvjetima elektroničkog civilizacijskog poboljšanja ovog 21. stoljeća –združeni čovjek i tehnologija, a opet borba na djelu u kojoj čovjek nedopušta dominaciju tehnologiji, a za razliku od svih drugih glazbenika, bubnjari su ipak prvi koji su osjetili svoju zamjenjivost strojem još u minulom 20. stoljeću.
Stoga, nastup dRUMELODYja najbolje je klasificirati kao prvo predstavljanje zagrebačkoj publici u malo izmještenoj priči, jer Berin sve što je izveo sinoć običava raditi i na pravom bubnjarskom setu od drveta, kože i čelika, a takav party bi se itekako isplatilo doživjeti u skorašnjoj budućnosti.
I za kraj samo ću dodati kako na portalu ozbiljno razmišljamo nastaviti s ovakvom praksom konceptualnih tuluma na kojima se upravo mogu predstaviti zanimljivi glazbenici i glazbene forme iz Hrvatske i regije koji su uglavnom neuklopivi i neprikladni za dobro nam poznate koncertne sheme.
Ono sinoć uistinu nam se svidjelo, nadamo se i svima koji su svojim prisustvom to i podržali.