Chan Marshall alias Cat Power dupkom je ispunila Tvornicu kulture na svom prvom koncertu održanom u ovim krajevima, a solo nastup na kojem je glazbenica kombinirala gitarsku i piano pratnju potrajao je gotovo dva sata.
Isti je u startu kasnio, ali ne zbog Chan, već zbog publike jer velika većina nije ozbiljno shvatila satnicu i obavijest da će koncert početi točno u 21 sat. U naznačeno vrijeme u dvorani je bilo petstotinjak posjetitelja, a daleko više ih je čekalo u vijugavom redu ispred Tvornice. Neke navike je teško iskorijeniti, poput te da glavna atrakcija u ‘službenom početku vikenda’ izlazi ‘tako rano’ na pozornicu, pa su organizatori tu imali problema objasniti američkoj glazbenici izlazne navike domaće publike i tražiti da koncert počne pola sata kasnije.
Sam koncert donio je neke druge dileme, primjerice oko toga je li za Tvornica kulture prikladna za solo kantautorski cjelovečernji nastup, tj. da je možda sve trebalo biti organizirano u nekoj intimnoj dvorani sa sjedećim mjestima, iako je u biti teško pričati o intimnom nastupu kad kod najmanje tisuću ljudi postoji interes.
Možda ipak većinu sličnih prigovora treba adresirati na Cat Power, jer došla nam je u za nju nezgodnom trenutku; tri godine od objavljivanja posljednjeg, osmog, albuma „Sun“, zatrpana obavezama majčinstva i situaciji kad nema prateći bend, a ruku na srce, uz svu njenu stilsku kameleoštinu, na koju je navikla svoje slušatelje, najjača je kad iza sebe ima sastav. Prava „Woman Left Lonely“ situacija, uzgred kazano, pjesme koju je proslavila Janis Joplin i koju je Cat Power emotivno prisvojila.
Nastup u Tvornici je i po atmosferi i odabiru pjesama imao sve atribute zakašnjele promotivne turneje albuma „The Covers Record“ kojeg je 2000. snimila s gitaristom Mattom Sweenyjem, tj. u istoj ogoljenoj maniri i prezentirane pjesme s njenog posljednjeg albuma obrada „Jukebox“ (2007.). No što se tiče publike, pjesme poput „Don’t Explain“ i „Silver Stallion“ nisu bile uvod u komorno, već u ekstatično raspoloženje.
Tijekom koncerta su se podizali u publici i transparenti s porukama podrške i ljubavi. Chan je bila sama na pozornici i trebala je tu podršku i ljubav. Bio je to koncert smiksanih emocija, kao da se pjevačica bori sa svojim demonima, a publika puna razumijevanja joj u tome daje podršku. Možda je zato i ta ‘seansa’ potrajala skoro dva sata, iako je u glazbenom smislu nakon sat vremena intimne akustike bila sve jača potreba za nekim pratećim bendom, nekim Judahom Bauerom i ekipom koji bi pripomogli u stvaranju katarze u redovima publike koja je to na kraju krajeva i bila zaslužila.
Ekstatično i intimno bili su u srazu. Nešto je ostalo ‘visjeti u zraku’ nakon što se Chan Marshall sinoć povukla s pozornice, a to svakako nije bila potreba za bisom.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
