Norveški pionir future jazza na novom studijskom albumu magično je s svježim bojama oslikao poznati glazbeni horizont u potrazi za nekim novim značenjima i dakako istoznačnicama.
Za razliku od nekih prethodnih albuma gdje je iskušavao dodirne točke elekroničke glazbe i svoje trube, Nils Petter Molvær na “Buoyancy” arhitekturu zvučnog izričaja smješta na potpuno organske temelje. Prate ga mladi talenti, u prvom redu Geir Sundstøl, dokazani gitarski virtuoz koji najviše voli ‘zaslajdati’ rezonantnu gitaru, zatim bas-freak Jo Berger Myhre, te svestrani bubnjar i udaraljkaš Erland Dahlen koji je na albumu pored široke palate instrumentarija svirao čak i s vilicama i noževima.
U pristupu “Buoyancy” dosta duguje nekadašnjem new ageu koji nije trpio prevelike stilske spektre koji bi gušili širu i unaprijed zadanu konceptualnu sliku. U tom duhu već uvodni instrumental “Ras Mohammad” uskače u svojevrsnu Pink Floyd shemu bogatog razlijevanja zvuka, tematske unisonosti Molværove trube i Sundstølove masne slide gitare i kroz te gabarite grupa u narednih devet instrumentala postepeno gradi sliku u koju umeće fragmente trubačkih pasaža a la Miles Davis, zvuka subsaharske Afrike ili pak pozadinu obojanu decentnim prisustvom sitara evocirajući time na Indiju.
Molværova truba čak i kad je potpuno bez pratnje svojom mekoćom razlijevanja tonova ne remeti zadane gabarite ozračja, već ga gradi intimno i suzdržano, dapače instrument koji prednjači u solističkoj rokerskoj razigranosti upravo je Sundstølova gitara. Kad se tome pridoda Dahlenovo i Myhreovo gotovo pravovjerno rock ‘ravnjaštvo’ dobiva se punokrvni instrumentalni post rock uradak kojem Molværove smirujuće trubačke vinjete daju vrijednost više i izmještaju ga u sfere future jazz rocka, jer “Buoyancy” bi u svim svojim narativima daleko bolje trebao korespondirati među redovima primarno rock orijentiranog slušateljstva.
Meditativno opuštajuća dimenzija također je jasno definirana kao što su znalački određene oscilacije kad glazba kod slušatelja ulazi u prvi plan i ukazuje na sebe kao takvu, jednako i kad se povlači u pozadinsku sliku čime “Buoyancy” ujedno odiše karakterističnom sjevernjačkom ambijentalnom mistikom.
U ove vruće dane kasnog ljeta koje se ne predaje jeseni, glazba ovog albuma iz zvučnika dolazi kako ugodni hladni vjetar iz klima uređaja. Verojatno kad dođu hladni zimski dani će biti u stanju izroditi i neku drugu dimenziju kontemplativne prirode.
Ocjena: 10/10
(Sula Records / Okeh /Sony Music / Menart, 2016.)