Svi koji zagrebačku rockabilly scenu s kraja osamdesetih nisu pratili iz prvih redova neprežaljenog Kulušića i drugih gradskih klubova, teško će moći razumjeti i prihvatiti silne ‘mitove i legende’ o tadašnjim klincima s kokoticama. To i ne treba čuditi uzmemo li u obzir da većina tih bendova nije ostavila značajniji diskografski trag, a najtalentiraniji predstavnici čitave scene, petorka Greaseballs, svoj je prvijenac objavila s čak 26 godina zakašnjenja.
Samom materijalu, međutim, vremenski je odmak poprilično koristio – tih dana od njih bi vjerojatno pokušali napraviti nove Đavole i sasvim ih približiti srednjoj struji, dok srodnike ovih pjesama danas otkrivamo i u punku, garažnom rocku pa čak i surfu. Najbolja hrvatska rockabilly stvar „Stari vlak“ tako bi svoje mjesto mogla pronaći i na nekom albumu Partibrejkersa, energije i sviračke uigranosti „Rockabilly Rebela“, „Večeras“ i „Baj Baj Baj“, na kojoj je efektan gostujući nastup odradio Tomfa iz Kawasaki 3P-a, ne bi se posramili ni vječni im uzori Stray Cats, a ni prepjev „Brand New Cadillaca“ previše ne zaostaje za legendarnom verzijom The Clasha s „London Callinga“. „KKK“ Ramonesa izveli su možda i bolje od originala, dok završna „ABS“ ritam-gitarista Danila Šerbedžije, ujedno i jedina nova skladba ovdje, dokazuje kako Greaseballsi i 2016. imaju što za reći i odsvirati.
Ostatak albuma potvrdio je kako je Davor Viduka već kao tinejdžer znao napisati pjesmu i „zakucati“ opaki riff, ritam-sekcija sastavljena od basista Darka Klarića i novog bubnjara Ivice Dajaka podjednako dobro se snalazi u žešćim stvarima i „fifties“ laganicama poput „Ljubi me nježno“, a konačno smo dobili priliku uvjeriti se i da Vjeran Plavčić spada među bolje rock vokale na ovim prostorima.
Iz današnje prespektive „prevođenje“ stranih hitova, izuzetno popularno u osamdesetima, djeluje previše arhaično, posebno u slučaju bezbroj puta obrađivane „16 tona“. Također, tekstovi bi neupućenima mogli zvučati kao najobičnije štancanje šablona o vrućim djevojkama i brzim autima, pa treba napomenuti kako se kroz povijest rockabillyja teško, ako ne i nemoguće sjetiti sastava čiji su stihovi pokušavali imati neku dubinu.
Greaseballsi su ovim albumom vratili dug kako samima sebi, tako i onima koji ih nikad nisu prestali voljeti. Nadam se samo da neće ostati na tome, već konačno zauzeti poziciju na sceni koja im je trebala pripasti prije gotovo tri desetljeća.
Ocjena: 8/10
(Dancing Bear, 2016.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
