S novim albumom ‘Walls’ Kings Of Leon gotovo su se ogradili od svoje (uzbudljive) prošlosti i postali ono što je odavno poznato pod terminom AOR tj. Adult orientated rock.
Ok, jest da je rock deinitivno glazba okrenuta prema starijem slušateljstvu, ali kad se kaže AOR, misli se na onaj rock lišen iznenađenja, uzbuđenja i eksperimenata, onaj koji je na status quo terenu, onaj kad se publici daje ono što se pretpostavlja da ona želi, onaj rock koji je ostario zajedno s publikom. Dok je prethodnik „Mechanical Bull“ bio de facto povratnički album nakon kratkotrajnog raspada i nosio u sebi neku pokajničku bol, dakako drugačiju od albuma „Come Around Soundown“ i „Only By The Night“ kojim je bend onomad slavodobitno pokorio mainstream, ali se ta bol dobro uklapala u opus svega do tad snimljenog, „Walls“ donosi samo fragmente od kojih su sastavljene pjesme po sistemu da bilo koja može biti singl koji se lijeno može odmotavati u popodnevnom nedjeljnom radijskom programu kad se obično ni ne pušta ništa što može pretjerano remetiti digestivni trakt obitelji okupljene na zajedničkom ručku.
To je jedna strana medalje. Druga je da Kings Of Leon nije društvo bezveznjaka i da i takve pjesme znaju zanatski jako vješto isplesti stvarajući uhu ugodan niz od deset pjesama gdje iako nema moćnih uspona, nema ni razočarajvajućih padova dok Caleb Followill svojim ‘ranjenim glasom’ prolazi kroz izgubljene ljubavi, urušena prijateljstva i ranu krizu srednjih godina. Caleb je i dalje taj najjači začin ovog benda koji svoju instrumentalnu filozofiju u pjesmama ne širi na više od četiri akorda.
Oni koji se sjećaju moćnih otvaranja albuma kakve su imali „Only By The Night“ s „Closer“ ili pak „Beacuse of The Time“ s „Knocked Up“, ovog puta s „Waste A Moment“ neće dobiti takvu satisfakciju, kao što ni naredna „Reverend“ (koja također lovi taj neki stadionski moment) kotrlja s pola snage.
Najveće iznenađenje predstavlja bossa nova razbibriga u obliku „Around The World“ iako i ona miriše na trend u kojem su i Red Hot Chili Peppers, koji bi se mogao nazvati „rokeri u pohodu na vintage diskoteke“. „Find Me“ popravlja stvar doimajući se kao prva u nizu smislenih pjesama na pravom mjestu, jer na poznati Kings Of Leon način spaja upbeat i melankoliju Calebovog vokala i definitvno posjeduje punokrvni himnični štih. Uz tutnjajući bas u pozadini „Over“ se lijepo nadovezuje, kao što je spomenuti napadni bas izdvaja iz mnoštva balada sličnog narativa, što je dakako, pozitivan moment. Dobar baladni niz nastavlja ambijentalna lo-fi pjesma „Muchacho“, a završava ga „Conversation Piece“, nakon kojeg površinu uzburkaju „Eyes On You“ i „Wild“, ali ne previše značajno, gotovo zanatski popunjena minutaža kako bi se na kraju zakotrljala ključna balada „Walls“ po kojoj je album i dobio ime i bez koje bi ocjena bila znatno niža, iako ni ovako nije bajna, jer je ovo uradak kojim su se Kings Of Leon ozbiljno približili monotoniji.
Ocjena: 6/10
(RCA / Menart, 2016.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
