Zagrebački stoner rock prvaci sinoć su u Tvornici kulture predstavili novi album ‘Resonate’, ali i glazbeno prošetali kroz sva bitna poglavlja svoje dosadašnje karijere.
Cojones na domaćem terenu možda vodi i težu bitku po pitanju afirmacije. Ovaj zagrebački stoner rock bend već godinama lakše privlači pažnju uglednih profiliranih festivala, primjerice u Njemačkoj, gdje osvajaju publiku po principu: „dođoh, odsvirah, pobijedih“, ako bi malo parafrazirali poznatu Cezarovu izreku. I gdje, što je još važnije, publika prihvaća grupu zbog njene glazbe u situaciji kad je gotovo i nebitno iz koje zemlje ta ista grupa dolazi. Ne igraju momci iz Cojonesa na kartu „egzotičnog Balkana“ već su na startnoj crti s kompletnom globalnom stoner rock scenom, što je, mora se priznati, utoliko teže.
„Svjetsko, a naše“, poznata je maksima koju često rabimo mi glazbeni novinari, a kod ovog benda dakako nosi težinu istine. Upravo objavljeni album „Resonate“ upravo tako i odjekuje i to s velikom dozom originalnosti, ali očigledno je da treba još puno posla s medijske strane učiniti kako bi to došlo do ušiju velikog broja domaćih slušatelja koja jesu željnja takvog zvuka, a počesto se lakše predaju dobro oblikovanim PR pričama sa zapada iza kojih nema toliko kako glazbenog, tako ni scenskog pokrića nekih razvikanijih aktera.
Da nije tako, možda bi pregrađivanje Velikog pogona Tvornice kulture u subotu bila potpuno nepotrebna stvar. Nije tu riječ o onom klasičnom cendranju kako treba podržati domaću scenu, dapače osobno držim da je takav prosjački odnos kontraproduktivan. Iskreno, jebeš scenu, ako ona ne valja. Ali Cojones su onaj dio scene kojem ne treba ničija milostinja, već koji je tu kako bi pružio kompletnu zadovoljštinu po svim gornjodomskim rock standardima, a i ako ćemo o kapitalističkim mjerilima, bilo gdje na zapadu se za takav ugođaj plaća ulaznica od 20 eura pa naviše.
Kako je to zvučalo u Tvornici pred nekih 300-400 ljudi?
Po pitanju kvalitete; kao i na albumima, uz dodatak da je sve propušteno kroz produkcijski filter nivoa i nijansi posljednjeg „Resonate“. Po pitanju onog što su glazbenici pružili; iscijedili su se pošteno, pogotovo Bojan Kocijan vokalno – kao da se cijeli život pripremao samo za taj nastup, a da je kojim slučajem tonac htio iskoristiti neke, za koncerte uobičajene trikove, poput podizanja nivoa glasnoće vokala iznad razine zvučne slike benda, onda bi svako u dvorani mogao mrtvo-hladno zaključiti da je Bojan u rangu vokala jednog Chrisa Cornella (dakako u svojoj boji glasa), a možda je to trebao i učiniti…
A ako se tražila i „trešnja na torti“ takvog nastupa, ona je servirana neočekivanim gostovanjem Jure Ferine i Pavla Miholjevića, producentskog dvojca zaduženog za „Resonate“, i koji su se izvrsno uklopili u ritualu uzdizanja zvučnog cunamija koji se razlio Tvornicom, uskočivši u „Pilgrimage“, nastavivši s „Build A Home“, „Opium“ i „Origin Of Fire“.
Početak koncerta zakotrljao se s „Clearing Potion“, može se reći već uobičajenim otvaranjem, da bi „Providence“ odmah potom bio jasni znak da se neće dugo čekati na materijal s novog albuma. U tom prvom dijelu koncerta pulsiranje se gradacijski dizalo kroz „Prozac“, „Sacred Fire“, „Colour“ i „While“ zaključno s „Rockerom“ koji je i ovog puta odjeknuo kao hit u Tvornici.
Svakako je pohvalno što Cojones gotovo cijeli koncert nisu izlazili iz svog filma. Pjesme su se nadovezivale jedna na drugu i nekakva verbalna komunikacija s publikom bila bi suvišna. Kao da je grupa u svoj koncertni izričaj utkala moment koji primjerice ima Seven That Spells, a ne treba gubiti iz vida da je basist Gordan Tomić i njihov član. Naravno, Kocjanovo: „Jel’ bilo dobro?“ prisutnima na kraju koncerta svakako nije remetilo tu koncepciju pošto je bravurozno izvedeno i posljednje poglavlje s „Astral Queen“ koje je uslijedilo nakon „Superskunk“ i „Indika“ – dakle stoner i grunge otkivke prožete Orijentom, onim što Cojonesima dobro polazi za rukom.
Sve skupa, sonično transglobalno putovanje usred Zagreba od strane zagrebačkog benda. Rekli bi neki; svjetsko a naše. Po domaćim diskontnim koncertnim cijenama. Da je kvalitetna glazba kojim slučajem kod nas roba široke potrošnje, Tvornica bi bila krcata.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
