Sepultura, barem prema najavama, trenutno završava snimanje novog studijskog albuma, a njezini osnivači i nekadašnji predvodnici, Max i Iggor Cavalera, u subotu su navratili do Zagreba kako bi nam odsvirali ‘Roots’, ako ne najbolje, onda svakako najposebnije ostvarenje tog kultnog brazilskog thrash/groove/death metal benda.
Tvornica kulture bila je ispunjena do posljednjeg mjesta, što svakom iole upućenom u koncertna zbivanja našeg grada nije predstavljalo nikakvo iznenađenje. Odavno je poznato da su metalci vjerojatno najodanija publika, prilično nezainteresirana za bilo kakve glazbene mijene i trendove, a obljetnički karakter nastupa očekivano je privukao i velik broj starih fanova, onih koji svoje „metal uniforme“ iz ormara vade samo za specijalne prigode.
„Roots“ je ovom prilikom odsviran u cijelosti, pri čemu su pjesme izvedene istim redoslijedom kao na ploči. Četvorka koju inače poznajemo pod nazivom Cavalera Conspiracy odmah je krenula „direktno u glavu“ – Max je, praćen čitavom Tvornicom, derao grlo urlajući „Roots Bloody Roots“, dok su zrak preplavili rogovi i headbanging. Kaos (u najboljem smislu te riječi) u publici pratio je doslovno svaku pjesmu, čak i one u kojima bi teški, distorzirani riffovi i poput tutnjave vlaka snažno Iggorovo bubnjanje ustuknuli pred hipnotičkim indijanskim napjevima, tribalnim ritmovima i meditativnijim gitarskim dionicama („Ratamahatta“, „Lookaway“). Upravo ti utjecaji razuvjerili su sve one koji su metal bendovima zamjerali potpuni izostanak bilo kakve potrebe za eksperimentiranjem i pretvorili „korijene“ u eklektično, progresivno remek-djelo, jedan od onih albuma za koje bez pretjerivanja možemo reći da su brisali granice između čak i toliko udaljenih žanrova kao što su world music i thrash.
Vrijedi spomenuti i da je Sepultura spadala među rijetke predstavnike stare garde koji su spremno prihvatili dolazak nu metal klinaca pa su trag na toj ploči, između ostalih, ostavili Jonathan Davis i Ross Robinson, frontmen i producent Korna. Od njih su pokupili i sinkopirane ritmove „Attitudea“ i „Born Stubborn“ koje je Cavalera stariji ovoga puta koristio za nabrijavanje okupljenih povicima „Jump! Jump!“, povremeno ih povevši i u masovni „singalong“, nešto što na koncertima ovakvog tipa ne srećemo baš svaki dan.
S obzirom da je „Roots“ kvalitetom izuzetno ujednačen album, teško se odlučiti za najbolje trenutke devedesetak minuta dugog giga, iako su pri vrhu svakako bili razorna „Cut-Throat“ i skoro pa hardkoraški brza „Dictatorshit“. Našlo se vremena i za poneku obradu među kojima treba izdvojiti Motörheadovu „Ace Of Spades“, odsviranu na bisu žestinom kakve se ne bi posramio ni pokojni Lemmy.
Sve u svemu, zahvaljujući koncertu „Return To Roots“ još jednom smo se uvjerili u posebnu kemiju koju na stageu imaju braća Cavalera i shvatili da većina pjesama spomenutih u ovom tekstu zvuči modernije i aktualnije nego te, sada već prilično daleke 1996. godine.