Kada sam čuo da će u Močvari nastupiti Stjepan Jimmy Stanić, pomislio sam kako je netko iz organizacijskog tima pomiješao datume i nekoliko mjeseci prerano objavio tradicionalnu prvotravanjsku zajebanciju.
Nisam, da budem iskren, ni znao koliko ova živuća legenda još uvijek ima volje i snage za nastupe uživo, posebno u klubu čiji je najzvučniji nadolazeći koncert onaj industrial manijaka Blixe Bargelda. U srijedu navečer, međutim, jasno se pokazalo da u gradu u kojem Lisinski pune Nives Celzijus i Danijela Martinović, Močvara Jimmyju predstavlja prirodni „habitus“ i savršeno mjesto za njegov zaista urnebesni koloplet anegdota, viceva i onih vječno zimzelenih šlagera.
Stanić je suvremenik i „daleki rođak“ Franka Sinatre, Deana Martina i ostalih predstavnika vremena u kojem su najveći „entertaineri“ istovremeno bili sjajni pjevači, vrhunski komičari i barem solidni glumci. To se potvrdilo i ovoga puta pošto je Jimmy do suza nasmijavao publiku prisjećajući se kako je tražio angažmane po Kölnu ili Hamburgu, izvodeći dugovječni skeč u kojem ga njegova Barbara intervjuira te rasprodani klub vraćao u mladost pjevajući „Kobilu Suzi“ ili „Dimnjačara“.
Glas mu je u odnosu na najbolje dane tek neznatno oslabio pa je stvarno bio gušt slušati ga dok izvodi „That’s Amore“, „When The Saints Go Marching In“ ili slavnu šansonu „Prolazi sve“, pogotovo jer su iza njega stajala trojica glazbenika koji doslovno „jedu“ svoje instrumente (gitarist Mario Igrec, kontrabasist Mladen Baraković i pijanist Julije Njikoš). Ujedinjeni pod nazivom Sexy Boys, ovi istinski virtuozi svojom će eklektičnom pratnjom Jimmyja slijediti u jazz, blues, neke davne večeri na hotelskim terasama pa čak i na teritorij Raya Charlesa.
Najveće oduševljenje izazvali su, dakako, već spomenuti šlageri kojih se, s obzirom na zastupljenost gotovo svih generacija, dobar dio okupljenih sjeća iz starih emisija na crno-bijelim televizorima, i koji se na našim prostorima prenose „s koljena na koljeno“. Kada mu se na pozornici pridružila njegova životna družica, po pitanju duhovitosti tek nešto slabija od ovog velikog vic-mahera, odveli su nas i u dvorište obitelji Šafranek otpjevavši „Kukavicu“ i „Noćas ću draga tebi šaptat nježne riječi“, nakon čega se Barbara pretvorila u novinarku i krenula ga ispitivati o danima ponosa i slave, uz poneko „škakljivo“ pitanje vezano uz potenciju i različite pilule i praškove namijenjene održavanju iste.
Jimmy se vrhunski zafrkavao i na račun samoga sebe, bilo da je prepričavao kako je, glumeći mrtvaca u jednoj predstavi u Njemačkoj, nakon uvrede glavnog protagonista odlučio ustati i odšetati s pozornice, ili komentirao svoju trenutnu poziciju na sceni („sada imam turneje po močvari“). Publika je većinu pjesama, barem „domaćica“, otpjevala zajedno s njim, svaki štos ispratile su salve smijeha, a zaglušujući aplauzi stare šarmere na pozornici su uspjeli zadržati i pjesmu-dvije duže od predviđenog. Dodajmo i da je Mario Kovač besprijekorno odradio ulogu moderatora čitave večeri pa se stvarno nadam da će ovi nastupi postati tradicija i da ćemo čim prije dobiti priliku pogledati reprizu.
Stjepan Jimmy Stanić je zabavljač iz dana kada prefiks zabavna još nije predstavljao uvredu za glazbu, „showman“ koji će u sekundi zavladati svakom pozornicom i svakom publikom. Jednostavno rečeno, u srijedu smo gledali živući spomenik hrvatske kulture!