Četverodjelni EP ‘No Plan’ objavljen je na 70. rođendan Davida Bowieja i odmah provocira pametnjakoviće u nama da ga tumačimo kao blagoslov iz raja, no triptih koji nije završio na ‘Blackstaru’ objavljenom točno godinu ranije pripada – pozornici, a u ovom je obliku simboličan dar ovozemaljskim apostolima Starmana.
Četiri pjesme EP-ja koji nosi naslov prema najavnom singlu Bowie je skladao za dugopriželjkivani brodvejski projekt koji je započeo prvotno po umirovljenju sredinom 2000-ih, zaboravio, a onda ponovno obnovio prije dvije godine s redateljem Ivom Van Hoveom i pred smrt završio „Lazarusa“. Kao što pjesma „Lazarus“ što otvara ovaj EP nije pisana sa znanjem o smrti, kao što se nije referirala na Bowiejevo zdravstveno stanje, tako nisu ni ostale tri kriptične i simbolične ‘poslanice’ govorile o njegovu kraju, nego – Thomasu Newtonu, protagonistu izvanzemaljcu istoimenog mjuzikla. „Lazarus“ se tako ovdje ponavlja ne bi li trima neobjavljenim pjesmama dao potrebu strukturu i koheziju.
Luckaste su, sada vidimo, romansirane euforije o posthumnom albumu i poruci iz onostranog, no dokumentarac „The Last Five Years“ kao i izjave glazbenika akreditiranih na sesiji „Blackstar“ odbacile su pomodarske težnje vjerovanju da se Bowie igrao vlasnikom vlastite smrti i zagrobnog iskustva. Stoga rezignirana nihilistička i melankolična balada „No Plan“ ne odnosi se na vlastito propadanje i nestajanje nego na Newtona iz mjuzikla „Lazarus“.
Ljubavni trokut gitare, klavira i saksofona Bowiejev je ustaljeni ključ je za sentimentalizam i simptomatičnu sanjivost kojim se poigrava i ovdje ne bi li u kontekstu kazaliznoš komada dočarao ideju samoće i emocionalne izgubljenosti. Traka je to što komplementira posljednju dionicu „Blackstara“, pjesmu „I Can’t Give Everything Away“.
Uzbudljivo i samozadovoljno bi bilo prepoznati tu teksturu rezigniranosti koja se prelijeva u gnjevnu „Killing A Little Time“ gdje dodatno na tanki led navodi refren I’ve got a handful of songs to sing/ to sting your soul/ to fuck you over/ this furious reign/ I’m falling, man/ I’m choking, man/ I’m fading, man/ and broke and blind. Posebice osluhnete li zvučni skeleton posuđen iz domene metala i meso iz jazza. „Killing a Little Time“ odjekuje kao fino satkana noćna mora što koncentrira svu agoniju, a uravnotežuje ju završna „When I Met You“, kao ukradena s povratničkog albuma „The Next Day“ iz 2013. Klasična pop-rock skladba bez previše supstance čime pristaje ideji skladanja za čuveni mjuzikl.
EP „No Plan“ nije najsjajnije izdanje Bowiejeve karijere, ali vidno je da nije ni forsirano cijeđenje arsenala erudicije nego Viscontijev dar poklonicima na dan onoga što bi bio 70. rođendan Zvjezdana. Time ne nosi breme nasilno sklepanog kolaža, nakaradnog Frankensteina, nego proširuje priču zaokruženu najboljim Bowiejevim izdanjem karijere – „Blackstarom“.
Ocjena: 7/10
(Columbia / Sony / Menart, 2017.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
