U dvorani Muzičkog salona SC u petak je održan prvi šahtofonski koncert u izvedbi Rumorista predvođenih nagrađivanim performerom i suvremenim plesačem Damirom Bartolom Indošem i članovima postave kultnih undergroundera SexA, moćan glazbeno-scenski performans nadahnut talijanskim futurizmom s početka dvadesetog stoljeća.
Citat: “Šahtofon je opružni muzički stroj čija je tajna u kolektivnom asemblažu vodoravno i okomito nategnutih opruga različitih dužina i debljina pričvršćenih za unutrašnjost šaht-konstrukcije za prijenos vibracija ruku i opruga”, u čijoj se unutrašnjosti nalaze farovi automobila, mikrofoni i nadzorne kamere.
Čovjek šahtofon je Damir Bartol Indoš kojeg prati njegova suradnica Tanja Vrvilo, a za glazbeni kostur koncerta zaduženi su Ivan Bilosnić Bic, Ratko Danilović i Nino Prišuta iz benda SexA, te saksofonist Damir Prica Kafka iz Franz Kafka Ensemble.
Koncert pod nazivom “Matrica kucanja na krov” slijedi sve vrste eksperimentiranja, od načelnog temelja u manifestu futurizma Filippa Tommasa Marinettija objavljenog prije gotovo 110 godina, preko glazbenih pokusa Johna Cagea i istraživanja neobičnog instrumentarija na tragu Harryja Partcha, preko improvizacijskih vrludanja avant-jazza, do odvažnih izleta osebujnih pojedinaca iz rock-čitanke (Frank Zappa, Captain Beefheart, Tom Waits) i, konačno, sve to je ujedinjeno izrazito industrijskom prirodom zvučne kulise, koja svoje najbliže srodstvo može naći u multimedijalnoj noise operi “Halber Mensch” njemačke atrakcije Einstürzende Neubauten.
Najvažnije je da ova hermeneutička odiseja doista i u cjelini zvuči dobro kao i svi njeni elementi. Muzički salon SC-a je (kino)dvorana dovoljno velika da udomi poprilično zahtjevnu scensku postavu ove predstave, pa tim više čudi da je sinoćnji koncert bio besplatan, te ga se može smatrati svojevrsnim novogodišnjim darom onima znatiželjnijima u zagrebačkoj publici, tj. svima koji su spremni slijediti hrabrije glazbene izlete poput Indoševih.
Zanimljiva je igra sudbine koja je dovela do toga se ovaj Indošev glazbeno-scenski projekt djelomično nadahnut Fluxusom, u Zagrebu predstavio isti tjedan kada je i glazbenica Sara Renar premijerno izvela svoj zvučni performans “Gdje povlačiš crtu?”, koji je nastao povodom manifestacije Rođendan umjetnosti, a nju je pokrenuo upravo fluksusovac Robert Fillou. Riječ je o glazbeno posve različitim narativima koji dijele isto ishodište u grupi interdisciplinarnih umjetnika aktivnih prije pedeset godina.
Nadajmo se da će biti još prilika za doživjeti “Matricu kucanja na krov”, budući da je riječ o jednom od najzanimljivijih umjetničkih projekata u posljednje vrijeme. Kao i svaki eksperiment, i ovaj će mnoge ostaviti zbunjenima, ali svatko tko je sposoban čitati slojeve njegovih umjetničkih premaza, ne može do li ostati oduševljen ovom eklektičnom poslasticom.