U Močvari se u utorak također slavio međunarodni praznik zaljubljenih, ali seniora, i dalje sretno zaljubljenih u punk rock uz američki Beach Slang predvođen pjevačem i gitaristom Jamesom Alexom, te zagrebačkim adutom za ovakve prilike, grupom ESC Life.
Za ESC Life je najbolje odmah na početku reći da su zreli za novo studijsko izdanje. Predgrupisanje američkim sastavima sličnog usmjerenja imalo je svoj vrhunac s Grantom Hartom, a ono što je priređeno sinoć u Močvari se već pretvorilo u opuštenu rutinu, bar kad se usporedi sa sagorijevanjem Jamesa Alexa iz Beach Slanga nakon toga.
James Alex svakako nije u najboljim godinama za punk frontmena, odavno je prevalio četrdesetu, ali je zato pred mikrofonom poput tinejdžera na headbanging natjecanju. Bio je potpuno obuzet jednostavnim ritmom i učestalim brejkovima svog benda na pozornici, benda koji je prošle godine bio nažalost upamćen po optužbi za seksualni napad koja je došla na adresu, sad već bivšeg, gitariste Rubena Gallegoa, na čije mjesto je igrom slučaja, ili iz predostrožnosti, došla Aurora Ounjian iz Mean Creek i Potty Mouth.
Također je bio sretan kao malo dijete što je bilo publike pred pozornicom, izjavivši kako se bojao da nitko neće doći nakon prvog gostovanja, što je svakako nešto što se može okarakterizirati kao neutemeljeni strah.
Pored Aurore, novi član bio je i bubnjar Cully Symington koji je uspješno dolijevao ulje za Alexovo tinejdžersko samosagorijevanje koje je započelo s „Noisy Heaven“ s debitanstkog albuma „The Things We Do to Find People Who Feel Like Us“, nastavio s „Filthy Luck“ s EP-a „Who Would Ever Want Anything So Broken?“ da bi potom prešao na „Spin The Dial“ i s prošlogodišnjeg albuma „A Loud Bash of Teenage Feelings“, a nešto kasnije nanizane su i „Punks In A Disco Bar“, „Dirty Cigarettes“ i „Future Mixtape for The Art Kids“.
U svojoj srži Beach Slang su zahvaljujući Alexovim godinama svojevrsni mixtape hommage garažnim herojima iz desetljeća kad je i sam bio tinejdžer, pa se tako pored ‘debelog premaza’ Hüsker Düa svako malo provuče i utjecaj Pixiesa (bez kojih nije mogao završiti koncert). No, ipak najveća zamjerka Beach Slangu je nedovoljna fokusiranost na segment ‘kotrljanja’ i na grooveu koji bi od benda napravio pulsirajuću masu. A opet, možda njihov šarm i leži u tom stavu da zvuče poput tek oformljenog sastava koji sve rupe krpa adrenalinom na pozornici, valjda ulijevajući nadu svim četrdesetogodišnjacima u publici da nikad nije kasno za svakog tko želi (p)ostati tinejdžerski zaluđeni panker.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
