Načelno nadahnut bluesom delta velikana Mississippi Fred McDowella i Skipa Jamesa, kao i folk melankolijom Nicka Drakea, ‘Notes of Blue’ još je jedan u nizu albuma koji dokazuju kako Jay Farrar nije ništa manje nadaren autor od svojeg slavnijeg bivšeg kolege Jeffa Tweedeyja.
Nakon razlaza sastava Uncle Tupelo sredinom devedesetih, dvije glavne snage benda krenule su svaka na svoje glazbeno putovanje. I dok je Jeff Tweedy s Wilcom više eksperimentirao, koji put više, a koji manje nadahnuto te privukao pozornost cijeloga svijeta, Jay Farrar se odlučio čvršće držati americane, countryja i folka, pritom ne čineći pogrešne korake, ali u usporedbi s bivšim kolegom postigao je manji uspjeh u svijetu.
Glupo je u ovome svijetu pričati o pravednosti, ali “Notes of Blue” je još jedan u nizu albuma Son Volta koji dokazuje da je Farrar u najgorem slučaju jednako kvalitetan autor kao i Tweedy. U posljednjih osam godina, taj niz je posebno jak. “American Central Dust” jedan je od najboljih americana albuma s kraja prošlog desetljeća. Nakon toga Farrar i ekipa izbacili su još i “Honky Tonk” na kojemu su se vješto dodatno žanrovski ukopali u country i stil iz naziva albuma. A sad je došao i “Notes of Blue” koji je, prema riječima u najavi, načelno nadahnut bluesom delta velikana Mississippi Fred McDowella i Skipa Jamesa, kao i folk melankolijom Nicka Drakea.
Te uzore teško ćete prepoznati na uvodnoj pedal-steel baladi “Promise the World”, koja će više podsjetiti na dane stare slave autorsta Neila Younga, a i “Back Against the Wall” koja je slijedi ne donosi velike razlike u odnosu na dosadašnji katalog Son Volta, iako je jasno da je riječ o jednom od oglednih primjeraka njihovog izričaja. No “Static” već sjeda kako električna oluja na blues riffu, a “Cherokee St.” je moćan stomp u kojem možemo osjetiti najavljene delta korijene.
“The Storm” je standardna akustična down-and-out žalopojka o propasti u oluji kocke, alkohola i žena, a “Lost Souls” pokazuje kako i u rock formatu Farrarovo tipično zavijanje country kojota može savršeno poslužiti svrsi. “Midnight” je minimalističan gitaristički blues krug popraćen mračnim tekstom i prodornom produkcijom, nakon kojeg slijedi “Sinking Down”, koji ponovno upućuje na McDowella i Jamesa. Nakon reda bluesa slijedi još jedna country balada, lijepa “Cairo and Southern”, ujedno i jedina pjesma koja trajanjem prelazi granicu od četiri minute.
Cijelu plousatnu priču albuma “Notes to Blue” zatvara kratka, ali slatka “Threads and Steel”, koja na kulerski rif nabacuje još jednu legendu o nekom tipu s kojim nema zajebancije, u stilu “Red Right Hand” Nicka Cavea ili “Black Wings” Toma Waitsa, koja svaku strofu završava stihom: “There’s a man going round taking names”, što jasno upućuje na jedan od posljednjih hitova Johnnyja Casha “The Man Comes Around”, ali i na blues pjesmu s naslovom iz navedenog stiha, a koju su proslavili Lead Belly, te kasnije Josh White.
Iako na “Notes of Blue” ima mnogo više blues utjecaja nego na dosadašnjim pločama Son Volta, ne treba očekivati kako je riječ o žanrovskom istupu benda iz dosad ustaljenih okvira, već više kao o jednom drugačijem začinu u jelu pripremljenom od još uvijek istih sastojaka. Onom istom jelu zbog kojih se svaki put rado vraćamo u Farrarovu kuhinju.
Ocjena: 8/10
(Transmit Sound, 2017.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
