Supergrupa Škrtice u petak je promovirala svoj hvaljeni, eponimni prvijenac u Malom pogonu Tvornice kulture. Premda mi nije jasno kako je moguće da predstavljanje novog Canetovog benda ne privuče barem toliko ljudi kao uobičajeni koncerti Partibrejkersa, moram priznati da se nakrcani manji prostor kluba u konačnici pokazao upravo idealnim mjestom za sirovu garažnu svirku beogradske petorke.
Naime, iako u svojim redovima imaju neke od najvažnijih protagonista srpskog i regionalnog rocka posljednjih desetljeća, Škrtice su u petak u Tvornici djelovale gladno dokazivanja poput nekog mladog benda koji svaki koncert doživljava kao veliku priliku, svojevrsni „biti ili ne biti“.
Zoran Kostić i ekipa krenuli su s pjesmama „Sestro“, „Vreme“ i „Moja ljubav je teška“ te ubrzo razuvjerili sve koji potpuno pogrešno smatraju da su Škrtice samo pomlađena verzija matičnog mu benda. Sličnosti naravno postoje, ponajprije u osebujnom i sasvim jedinstvenom izričaju njihovog frontmena, no teško se sjetiti kada su Partibrejkersi posljednji put zvučali ovako mahnito i neukrotivo.
Boško Mijušković i Danilo Luković iz grupe Straight Mickey and the Boyz jedna su od trenutno najmoćnijih ritam-sekcija na ovim prostorima i doslovno gaze sve pred sobom, a gitaristički dvojac Boris Mladenović i Vladimir Kolarić, predvodnici kultnih indie sastava Jarboli i Veliki prezir, kao da je jedva dočekao okrenuti se prljavom rock’n’rollu, u slučaju Škrtica podjednako inspiriranom punkom, bluesom, psihodelijom i funkom. U pitanju je ekipa koja je u svakom trenutku spremna otploviti u neki „jam session“ čije telepatske međuigre gitara i tutnjava basa i bubnja visoku ocjenu osiguravaju i slabijim dijelovima njihova opusa (singl „Zaborava nema“). Cane je ponovno bio frontmen „veći od života“, u svom poznatom stilu povremeno i podjebavao okupljene, no njegov kulerski, arogancijom i samopouzdanjem ispunjeni gard u petak se nerijetko pretvarao u izljeve čistog bijesa, očaja i nemoći da zaustavi užase koji nam se svakodnevno sve više primiču. Urlajući košmarne stihove o ugašenim ljudima i slobodi koju nikada nećemo dočekati stvarno je izgledao kao da će eksplodirati nasred pozornice ili nas pretvoriti u vojsku koja kreće u konačni, u unaprijed izgubljeni obračun s primitivizmom i šovinizmom.
Fantastična „Paranormalno“ i u petak je bila jedan od vrhunaca, punk’n’roll siline „Hita“ i „Vazduha“ ne bi se posramili ni MC5, dok su „Mudrolije“ i „Kulise“ zahvaljujući tjeskobnim stihovima „Kada vidiš pticu kako leti ti se svoje slobode seti“ ili „Treba ti alibi za dane koji dolaze“ u našim ušima odzvanjale poput najmračnijeg rekvijema. Pred kraj regularnog dijela sedamdesetak minuta dugog koncerta izvedena je i „Tik tak“ nakon koje se zaista bilo teško, ako ne i nemoguće othrvati dojmu da su nam dani odbrojani i da će svijet, ili barem ovaj naš depresivni kutak, uskoro zauvijek otići k vragu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
