Sinjska četvorka M.O.R.T. u četvrtak je u Vintage Industrial Baru ponovno potvrdila status koncertne atrakcije i jednog od najuzbudljivijih bendova kojima se hrvatska rock scena trenutno može pohvaliti.
Za početak, vrijedi napomenuti da ovo „provincija“ u naslovu nisam zamislio kao nešto uvredljivo ili omalovažavajuće, već kao aluziju na činjenicu da je u našem rock’n’rollu centralizacija i dalje prisutna do te mjere da se bendu, ako ne dolazi iz Zagreba, gotovo ne isplati ni sanjariti o nečemu nalik karijeri. M.O.R.T. je u tom pravilu rijetka iznimka – riječ je o grupi iz malog grada koja se aktualnih pozicija dočepala isključivo glazbom, odnosno dobrim albumima i serijom sjajnih pjesama koje uživo dodatno dobivaju na snazi.
Prije Johna i ekipe, Osječani Garage In July predstavili su nam svoj garažno nabrijani blues-rock koktel koji podjednako duguje protopunkerima poput Sonicsa i MC5, Stonesima iz ranih sedamdesetih i njihovih ovdašnjih „sljedbenika“ kao što su Majke ili pulski Spoonsi. Svirački im se nema što prigovoriti, posebno u trenucima kada se pjevač i basist Bojan Đurđević uhvati usne harmonike i zvučnu sliku obogati utjecajima blues pionira. Dojam je, nažalost, donekle pokvario predugim obraćanjima publici između pjesama tijekom kojih je loše fore nizao kao na tekućoj vrpci, pri čemu je vrhunac dosegnuo traživši okupljene da izvikuju „Ajde bok“ na zagorskom (!?).
M.OR.T. je odmah krenuo punom snagom, mahnito i energično čak i u sporijim, kako ih je John nazvao, „pederskim“ stvarima kao što je njihova vjerojatno najjača pjesma „Plamen što kriješ“. U „Samo se ti smiji“, baladi s debija „Vrhunsko dno“, svojevrsnog „nultog“ albuma objavljenog za Franjićev Slušaj najglasnije zazvučali su kao Daleka obala na heroinu, dok su u „Kodžo“ ili „Nina“ iz svog punk bluesa skoro sasvim uklonili drugi dio, točnije sveli ga tek na Zvrkove riffove i harme, izvodeći ih brzinom hard core sastava.
Intezitet nastupa nije pao ni u jednom trenutku, bilo da su svirali sumanuto bijesnu „Pas“, tjeskobne „Na cesti“ i „Olovni vojnici“ ili provjerene koncertne favorite „Tango“ i „Meni se skače“. Prilikom izvođenja ovih posljednjih, pozornicu su preplavili deseci fanova, John je neko vrijeme pjevao i na ramenima jednog od njih, a među najzabavnije večeri svakako spada i suluda punkerska obrada „Na bačvama vina“ Davora Radolfija. Iako se na trenutke čini da je scenske pokrete i govor izučavao na tečaju kod Gorana Bareta, Ivan Katić John izuzetno je uvjerljiv frontmen, pogotovo u trenucima kada izvodi svoj raspamećeni, nekim nevidljivim demonima progonjeni ples. Vintage je bio ispunjen skoro do posljednjeg mjesta, i to većinom mlađom publikom, što se i dalje ne viđa baš često na koncertima domaćih rock snaga.
S obzirom na sve navedeno, jasno je da M.O.R.T. na ovim prostorima predstavlja rijetku, izuzetno dragocjenu pojavu čiji bi primjer trebali slijediti, ili barem pokušati slijediti, i drugi bendovi iz manjih sredina. A što se njih samih tiče, bude li im sljedeći album u rangu dosadašnjih, iskreno vjerujem da bi nam ovakvo ludilo uskoro mogli prirediti i u Domu sportova.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
