‘Dark’ Mark Lanegan kao da je odlučio još jednom opravdati svoj nadimak, pa je svoj novi, deseti po redu, natrpao mnogim gotičkim stereotipima i općim mjestima, ali je pritom isporučio i jednu od svojih najboljih ploča u posljednje vrijeme.
Albumu u nazivu stoji vodoriga, najavljen je singlom koji se zove “Nocturne”, a otvara ga pjesma naslovljena “Death’s Head Tattoo”. Ovako na papiru djeluje gotovo komično, pa i autoironično Laneganovo poigravanje sa svojim imidžem ogrezloga mračnjaka. No, nije li i njegov sjajni, uvjetno rečeno povratnički album “Blues Funeral” bio pun grobara, krvave blatne vode, fantazmagorije i mračnih vlakova koji nestaju? Čini se da Lanegan stvara najbolje pjesme kada se u pripremi terena okruži darkerskom simbolikom.
Nakon što se spomenutim albumom u ovom desetljeću vratio nakon osam godina izbivanja, od važnijih izdanja objavio je ploču “Imitations” na kojoj je obrađivao sve od jazz standarada, preko Nancy Sinatre do Nicka Cavea, te album “Phantom Radio” koji je sadržavao nekoliko doista sjajnih pjesama, ali kao cjelina nije djelovao jednako čvrsto kao “Blues Funeral”. Nije možda ni “Gargoyle” jednako čvrst, iako je vrlo blizu, te u svakom slučaju još jedan predstavlja korak u pravom smjeru.
Deset pjesama koje su okupljene na ovom albumu vrlo su slične jedna drugoj. Lanegan, njegov stari kolega, producent Alain Johannes i novi autorski suradnik Rob Marshall koji je koautor glazbe na više od polovice pjesama, kao da su ih uobličili tako da čine gotovo nedjeljivu cjelinu, a sa ponovljenim slušanjem sve se više uvlače u kožu. Osim navedene ekipe, od slavnih suradnika tu su i veliki Josh Homme iz Queens of the Stone Age, te Greg Dulli iz The Afghan Whigs kao i neizbježni pobočnik Duke Garwood.
Pjesme “Death’s Head Tattoo” i “Nocturne” koje otvaraju album kao da su stvorene za filmske scene noćne vožnje kroz pustinju, s Laneganovim grubim vokalom koji struže priče o nezdravim odnosima preko nježnih elektoničkih ritmova uz reske električne gitare koje se probijaju iz pozadine. Na njih se naslanjaju glazbene ponešto vedrije “Blue Blue Sea”, te aktualni singl, frenetična “Beehive” koju osim zaraznog refrena krasi i ritam koji tjera na ples, nešto kao da vas okružuje roj zujećih pčela.
Prvi dio albuma završava velteovskim droneom pjesme “Sister”, dok drugi počinje veselom koračnicom u duhu Iggyja Popa, “Emperor”, koja, uz žestoku “Drunk on Destruction” odudara od inače nježnije druge polovice ploče. Na njoj su se našle “Goodbye to Beauty”, koja kao da je nadahnuta spomenutim baladama koje je obrađivao na “Imitations”, te manje upečatljiva “First Day of Winter”, kao i završna “Old Swan” u kojoj se napokon kroz sav mrak albuma probija i pokoja zraka optimizma, pa tako album završava sa porukama nade i zahvalnosti.
Riječju, iako nije posebno revolucionaran ni u kojem pogledu, “Gargoyle” je svakako hvalevrijedan dodatak ionako impresivnom katalogu našeg mračnog Marka.
Ocjena: 8/10
(Heavenly Recordings, 2017.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
