Trebao je to biti pravi mali audio-vizualni spektakl u nedjelju u dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti kad je riječ o nastupu art-core grupe Moskau u sklopu većini znanog programa MIMO. No upravo Muzej nije bio spreman za modernu umjetnosti te večeri.
Naime, kazališna redateljica Nora Krstulović bila je pozvana od strane grupe Moskau da s dodavanjem teatarskih elemenata razradi koncertni nastup. Organizatorica MIMO programa Jelena Balent to je s oduševljenjem prihvatila, no direkcija dvorane Gorgona prije koncerta je demonstrirala poznatu vrstu učmale nespremnosti institucije na državnim jaslama, jer ako netko treba biti primjer spremnosti za prihvatiti neobična rješenja, onda bi to svakako trebao biti Muzej suvremene umjetnosti.
Trebao je to biti koncert s posebno osmišljenom rasvjetom za svaku pjesmu, uređenim pozadinskim platnom, plesačicama na svilenim vrpcama koje bi se spuštatale sa stropne konstrukcije, kao i puno scenskog dima. Međutim, pozadinu se nije mogla spustiti do poda, a tehničko ljudstvo dvorane osim što nije svladalo rad na jednoj od najsuvremenijih rasvjeta koje Hrvatska ima, nije moglo ni osigurati nužne sigurnosne mjere predviđenim plesačicama na svili, kao što je zabranilo i upotrebu dimnog stroja po izlikom da se ne aktiviraju protupožarni uređaji, iako navedeni stroj dim stvara od vodene pare. Ukratko, uzalud se smišljalo i pripremalo jer se po staroj dobroj balkanskoj praksi moralo pribjeći improvizaciji i krnjim rješenjima.
Od kompletnog nauma ostali su samo odlični kostimi u kojima su članovi art-core kolektiva Moskau u efektno osmišljenoj mizansceni pružali dojam buržoaske dekadencije 19. stoljeća, što je dakako bio pun pogodak u kombinaciji s njihovim glazbenim izričajem koji dosta duguje vizionarstvima jednog Toma Waitsa ili pak Nicka Cavea. I sam nastup nosio je elemente teatra u sebi, od baladnog početka do katarzičnog bučnog delirija u finalu u kojem je Buga Klara Blanuša (vokal, perkusije) zaplesala iskusnim scenskim pokretima pred prvim redovima gledališta, jer ne treba gubiti iz vida da je znanje ispekla u Montažstroju. Kako sam kasnije doznao, radilo se o njenoj osobnoj improvizaciji (kad sam doznao i za propalu ideju o tome kako je koncert trebao prvotno izgledati).
Vokalno je koncert u prvom dijelu vodio Ivan Grobenski, a u drugom dijelu Ivan Laić što je također doprinjelo ugođaju konstantne svježine svega što se događalo na pozornici na kojoj su se nizale pjesme s najavljenog skorašnjeg dvostrukog studijskog albuma, među kojima je i izvrsno zanimljiva obrada jazz klasika „My Funny Valentine“. U svojevrsnom medleyu spomenuta Buga Klara Ivanuša otpjevala je „Go To Sleep You Little Baby“ s posljednjeg albuma „Gospel Machine“ uz pratnju zvuka jedne gitarske žice zategnute preko pick-up-a na dasci koju je slajdom i kliještima za tu priliku svirao bubnjar Ivan Gundić, dakako instrumenta iz kućne radinosti samog benda, poput primjerice sudopera i satelitske antene koji su te večeri također bili upotrijebljeni na pozornici Gorgone. Završetak je pripadao Laićevim brutalnim recitiranjem biblijske priče o Lotovim kćerima uz zaglušujući huk koji je bend hipnotički upumpavao prema gledalištu. Moskau je gorio te večeri i bez predviđenog dima.
Duo List tj. Duo Lenjin i Staljin, koji je nastupio prvi također je bio beskompromisni akter te večeri. Žareta Jovanovskog za mikrofonom pratio je na gitari Vrba. Ovaj duo nastao po raspadu grupe Abnormalan ima pankersko srce i naturalističku britkost slam poezije bilo da se recitira ili pjeva uz ‘suhu’ i ‘oporu’ akustičnu pratnju, kao što je i sam život nekad suh i opor. Brutalno iskren, prvenstveno prema sebi, Jovanovski je tu vibraciju prenosio i na publiku poput nekog ludog spoja Marka Brecelja i Charlesa Bukowskog. Pun provokativnog žara i jednakog prijezira prema životnim konvencijama koje češće znaju napravi grupnu kašu, a rjeđe samosvjesne i razvijene jedinke. Bio je upečatljiv i kontrastan. Vikao, šaptao, pjevao i teatralno bacao listove papira sa stihovima po završetku svake pjesme.
Tragikomičan u ljubavnoj „Ana, Ana, Ana“, sjetan u „Kiša pod kaputom“, a onda istovremeno tmuran, bijesan i rezigniran pred nepravdom života u „Crna bilježnica“, ujedno i najsnažnijoj pjesmi te večeri, pjesma koju je Žare napisao svom pokojnom ocu. Teško je bilo ostati imuna na stihove: „Od tebe je ostalo dvije tisuće kuna i radničke ruke“, posebno u ovom trenutku kad se „roblje“ srami i reći da su „radnici“, a kamoli nešto više od toga. Dakle, naizgled opskurni duo, ali ona vrsta glazbenika koji vas ostave zamišljenima nakon nastupa, čak i poslije „Moj auto ide di-di“ za koju se može reći da u određenim krugovima ima svojevrsni ikonoklastični status, jer je Duo List četvrti u nizu sastava koji je izvodi.
Stoga iako se kombinacija Moskau i Duo List stilski doimala nespojivom, iz srži oba sastava isprepleteno je prema van zabljesnulo dosta istoznačnica života ‘na tamnoj’ strani grada, mjesta gdje se susreću paradoksi i antiteze koje netko bilježi bez imalo zadrške. Stoga je šteta da taj vid moderne umjetnosti te večeri nije dobio dovoljno podrške od samog nam hrama iste.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
