David Eugene Edwards i njegova ekipa sinoć su u Močvari jasno ilustrirali gdje se glazbeno i duhovno nalaze u ovoj fazi karijere.
Kada se spomene pojam “duhovna glazba”, ljudima su prve asocijacije obično bendovi prištavih srednjoškolaca koji nedjeljom na misi maltretiraju župljane i instrumente izvodeći evergreene poput “Isuse, volim te”. Rijetko tko bi u tom kontekstu pomislio na Davida Eugenea Edwardsa koji u transu viče na mikrofon odjeven u traper jaknu, lica skrivenog šeširom dok njegov bend lupa teške ritmove koji induciraju trans, ali glazba Wovenhanda neupitno ima bez premca izraženu duhovnu komponentu.
Nije tu tek riječ o Edwardsovim mističkim proučavanjima Biblije i propovjedanjima o Isusu. Duhovnost Wovenhanda nadilazi religioznost, čemu svjedoče i njegovi šamanistički plesni pokreti, plemenski ritmovi te puštanje indijanske glazbe prije bisa. Njihova glazba potječe iz delte, ali ne one slavne delte Mississippija, već neke iskonske, u kojoj se slijevaju rijeke vječnog Istoka i Zapada, na kojoj se susreću Jahve i Veliki Duh.
Ugrubo, to su neki od dojmova koje se moglo steći nakon posljednjeg u nizu Edwardsovih nastupa u Hrvatskoj, održanog sinoć u Močvari. Isprva je postojala određena briga da bi se još jednom klub na nasipu mogao pokazati premalenim za sve zainteresirane, budući da Wovenhand ovdje ima prilično brojno sljedbeništvo, čemu se moglo svjedočiti i na posljednjem koncertu u krcatom mnogo većem pogonu Jedinstvo. No, ta briga nije se pokazala opravdanom, budući da je Močvara bila puna, ali ne i prenatrpana. Moglo bi se reći – idealno puna.
Setlista se sastojala gotovo isključivo od materijala s posljednja dva Wovenhandova albuma, lanjskog “Star Treatment” te “Refractory Obdurate” iz 2014. godine, znači žestoko i bez milosti. Iznad svega, pažnju je privlačio preefektirani Edwardsov vokal. Odluka da se glas na svim pjesmama utopi u naslagama reverba i delaya nedvojbeno je donesena svjesno, ali učinak je dvojben, budući da se s jedne strane tekstovi uopće ne rauzmiju, a s druge gube na snazi Edwardsovi propovjednički talenti.
Valja pohvaliti činjenicu da je koncert započeo u zakazano vrijeme, a iz nastupa, koji je trajao nešto ispod sat i pol, svakako valja izdvojiti rani vrhunac sa “The Hired Hand” sa zvonkim vapajima: “Give up your dead, give up your dead!” Isto tako, pjesme poput “Swaying Reed”, koja govori o Mojsiju u Egiptu, bolje funkcioniraju uživo nego na albumu.
Opći dojam kod publike koja vjerno pohodi gostovanja Wovenhanda jest taj da smo Edwardsovu ekipu imali priliku gledati i u boljim izdanjima od onog sinoćnjeg, prvenstveno na spomenutom koncertu u Jedinstvu, ali isto tako nitko nije djelovao razočarano, niti je imao zbog čega biti nezadovoljan. Bend je sinoć vrlo dobro ilustrirao gdje se glazbeno nalazi u ovoj fazi karijere i koliko je daleko od alt-country korijena prethodnika 16 Horsepower, kao i vlastitih folk početaka.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
