Američka kantautorica sinoć se predstavila u malom pogonu Tvornice kulture.
Koncert oskudne pratnje, ali prepun izvedbene osebujnosti. Suzdržan, a emotivan. Jedan od onih koji ostavljaju jednako prostora interpretaciji i doživljaju. Smislen i s porukom. Ukratko, pravi kantautorski nastup Jesce Hoop, Amerikanke s mančesterskom adresom koja se sinoć u malom pogonu Tvornice kulture predstavila pred stotinjak okupljenih posjetitelja.
Nastupila je u društvu Kirane Peyton, perkusionistice i prateće vokalistice, a glavna značajka njene glazbe je ‘prozračnost’ aranžmana uz elementarnu upotrebu gitare ostavljajući tako prostora izvanvremenskom glazbenom ugođaju sa solidnim omjerom duhovnosti. Jesca Hoop kao da baštini neke drevne napjeve, korale posvećene mudrosti i višoj (prirodnoj) sili – neizrecivom, ali opet vidnom u brojnim pojavama, sitnicama i detaljima koji njoj upadaju u oko. Itekako je osjetno da nije opijena nikakvim vidom religijskog fanatizma, dapače odaje sliku tragačice za mudrošću.
Gitarsku pratnju često zna svesti na nekoliko osnovnih tonova, gotovo prilagođeno dječjem sviračkom uzrastu, no daleko od toga da ne zna oplesti po žicama kad glazbeni kolorit to nalaže. Zanimljivo je bilo i kako se postavila spram publike držeći određenu feminističku distancu koju je ilustrirala inteligentnim upadicama i trenutnim nadahnućima, a skoro pa se može zaključiti kako je muški zahod smješten tik do pozornice bio lajtmotiv koncerta. Gotovo da je muškom rodu pred kraj bilo neugodno ulaziti u taj prostor čija klizna vrata su narušavala ugođaj ovog prilično tihog koncerta. Hoop se čak i Konfucija sjetila citirajući njegovu misao: „Kako u životu radiš jednu stvar, tako radiš i sve ostale.“
U maniri kako ju je Tom Waits jednom opisao, Jesca Hoop otvorila je koncer sa „Songs Of Old“, zatim izvela „Murder of Birds“, „Whispering Light“ i „Tulip“ s njenog očigledno dragog drugog albuma „Hunting My Dress“ iz 2009. godine. Nakon pjesme „Pegasi“ osvrnula se na svoje skoro desetogodišnje bivstvo u Manchesteru u kojem se dan prije dogodio nemili teroristički napad i ne spominjući ga direktno bilo je jasno kako pjesmu „Memories Are Now“ s istoimenog novog albuma želi posvetiti tragično stradalim žrtvama.
Iako iza sebe ima pet dugosvirajućih studijskih albuma, Hoop je koncert ograničila na svega desetak brojeva u službenom dijelu okončanom s „Born To“ i „Hunting My Dress“, da bi na bisu izvela „City Bird“ i u konačnici a capella „Storms Make Grey The Sea“, pred ne toliko brojnom publikom, ali zasigurno uz toplu podršku koja joj je na kraju izmamila osmijeh.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
