Indijski James Brown iz K(h)anade sinoć je u Močvari priredio divlju feštu eksplozivnog zvuka i ekstravagantnih kostima i vjerojatno
najzabavniji zagrebački koncert sezone.
Ljubitelji glazbe u Zagrebu sinoć su morali donijeti odluku gdje će po svoju dozu ludila, a oni koji se nisu odlučili za nastup Ministryja u Tvornici, sigurno nisu pogriješili odlaskom na raspašoj koji je priredio King Arish Ahmad Khan sa svojim Shrinesima u Močvari. Unatoč koncertnoj konkurenciji i kiši koja je taman počela u vrijeme kad su vrata kluba otvorena publici, ljubitelja khanovoga hibridnog garažnog stila i otkačenosti bilo je i više nego dovoljno da se klub na nasipu dupkom ispuni. Nemalu su ulogu u odličnom odazivu zasigurno odigrali oduševljeni dojmovi publike sa preklanjskog nastupa na zadnjem šibenskom SuperUhu, a mora se priznati da su na sinoćnjem koncertu visoka očekivanja nedvojbeno opravdana.
Momci su u zadnji čas stigli u Zagreb, publika se već u dobroj mjeri gurala oko šanka i na terasi, a bend je za to vrijeme još odrađivao tonsku probu, koja je sigurno zahtjevna, budući da je riječ o deveteročlanom sastavu. Iako se među posjetiteljima našlo i nezadovoljnjih koji su tvrdili da je zvuk trebao biti prodorniji i manje mutan, ni ti zahtjevniji nisu mogli poreći da je Khan svojom beskonačnom energijom uspio prodrijeti tamo gdje sam zvuk možda nije. Uostalom, tko tvdi da koncert moraju nužno biti glasni da bi bili dobri?
Već je za osmoricu muškaraca ritam i brass sekcije pozornica u Močvari bila premalena, a kad im se još pridružio i Kralj u ‘belom džez odelu’ s gitarom i rasplesanim bokovima, na sceni, i pred njom, nastao je kaos. Khan je tijekom koncerta promijenio još dva kostima, nastupao je i u crnom trikou, a nastup je okončao odjeven u poglavicu s velikom perjanicom na glavi, ali Khanova vizualna otkačenost je u popratnoj funkciji u odnosu na onu glazbenu. On je na pozornici čas Otis Redding, čas James Brown, da bi se odjednom pretvorio u Screamin’ Jaya Hawkinsa. Bend ga prati u zvučim skokovima iz soula u divlji funk, cijelo vrijeme održavajući odriješitost garažnog rocka i punkersku energiju.
Fešta koju su Khan i njegovi Shrinesi priredili svakako spada u najzabavnije koncerte prve polovice godine, iako neki od posjetitelja koji su prisustvovali njegovom obredu u Šibeniku tvrde da se ondašnja razina ludila nije ponovila. Osobno ne mogu tu tezu potvrditi niti osporiti, budući da sam veći dio koncerta na tvrđavi sv. Mihovila proveo u problemima što s akreditacijom, što s intoksikacijom, te sam dospio tek na uzavrelu završnicu nastupa. Ali ako je doista tako, to je morala biti doista fešta kakva se ne doživljava dvaput u životu, budući da ono što smo gledali sinoć svakako odlazi u pohranu dugoročne memorije. Žedno je uho još jednom dostavilo.