…i šire.
Nakon što je na samom kraju prošle godine objavljeno slavljeničko izdanje legendarnog albuma Majki, “Vrijeme da se krene”, Dancing Bear je upravo sličnim tretmanom podario i “Apokalipso” Darka Rundeka. Ovoga puta pisan kao “ApoCalypso”, kako bi se (možda nepotrebno) naglasilo kako je riječ o kovanici koja u sebi sadrži ime afrokaripskoga ritma, te kao i naslovna pjesma, u sebi nosi atmosferu kraja svijeta koji se dočekuje plesom. Pretenciozniji mislitelj mogao bi tu tražiti i spoj biblijskog Otkrivenja i grčke mitologije u kojoj nimfa Kalipsa zavodi Odiseja svojom pjesmom i zlatnim tkanjem i doći do zaključka kako životni užici dovode do osobnih apokalipsa koja iza sebe ostavljaju slomljene protagoniste kakvima vrvi ovaj album, od kavanskih anarhista, do usamljenih, ostarjelih ljudi koji s vrčem na stolu maštaju o boljoj prošlosti.
“Apocalypso” na vinilu dvadest godina kasnije donosi remasterirano izdanje na tri strane, te nedvoršeni album Haustora “Dovitljivi mali čudaci” koji, osim dosad izgubljene pjesme “Disanje” sadrži i četiri pjesme koje će Rundek oživjeti u novim verzijama u kasnijim fazama karijere. “Señor” i “More, more” će se već pojaviti na “Apokalipsu”, dok će “Hiawatha” pričekati sljedeći album “U širokom svijetu” (uvršten u trostruko CD izdanje “ApoCalypso”), a “Ista slika” tek ploču “Ruke” iz 2002. godinu, čije bi nas eventualno vinilno reizdanje za pet godina razveselilo jednako kao i ovo “Apokalipsa”.
Sam naslovni hit “Apokalipso” posatao je nenadmašenim hitom koji su, kako piše pokojni Ante Perković u izrazito nadahnutom popratnom tekstu ovoga reizdanja, “devedesetih jednako obožavala sva stilska plemena”. I danas će uvodni ritam uzbrkati krv i probuditi u slušatelju da zaplješče i zapleše u ekstazi dok sviraju “crni i znojni anđeli” i prije nego Rundekov orkestar grune u naš najpoznatiji instrumentalni refren svih vremena. Iz svakog takta ove pjesme izbija dekadencija kakve pijane i mračne balkanske krčme s kraja vremena, zalivene valovima rakije, a u kojoj se našla cijela ciganska čerga, a u ustima ostavlja okus pune pepeljare kakva je prikazana na naljepnici ploče. Na takvo remek-djelo od pjesme čekat ćemo još, vjerojatno generacijama.
Nakon takvog bombastičnog uvoda duhove smiruje jedna balada o čežnji i prolaznosti nazvana “Tranzit”, a nošena divnom melodijom violine koja završava zvucima jednog Zagreba iz prošlosti, gdje čujemo prodavače krumpira, zvuk pile i lavež psa. “Uajdalalaj” će nas svojim ritmom i melodijom lako ponovno ubaciti u napitničku euforiju, gdje iz svake pore ciru pivo i vino, a naslovni refren kao da pjevaju pijani mornari na brodu koji tone. “More, more” pak doziva slike radnika na Jadranu, opjevane na pjesmi “Radnička klasa odlazi u raj” s Haustorova albuma “Treći svijet”. Na prilogu “Dovitljivi mali čudaci” možemo čuti i raniju verziju ove pjesme koja u opisu pretrpavanja automobila nepotrebnim stvarima prije odlaska na put sadrži i duhovite stihove koji su na verziji s “Apokalipsa” izmijenjeni: “Gdi je samo žena našla tolko stvari, fale samo još ormari”, a “nepoznat netko tko nam prijeti” iz refrena u izvornoj je verziji nazvan pravim imenom; naime, to je – buržuj!
B stranu otvara song iz predstave “Ne!” iz 1990. godine, “Štrajk željezničara”, nakon čega slijedi plesna “Šuvar i varivo” koja je i mnogo više od izvrsnog štosa izvaljenog u refrenu “danas imamo juhu i uapšuvarivarivo” u kojoj se do-wop fraza spojila s jelovnikom, a u toj kombinaciji se našao, ni kriv ni dužan, i Stipe Šuvar, mastermind jedne davne reforme školstva. “Crni dusi” su još jedan izlet u ciganski melos i okultizam i spiritizam, gdje se Darku na vokalima pridružuje Jasna Bilušić. Na kraju ove strane je i “Señor”, pjesma koja u sebi sadži svu esenciju ovog albuma prožetog čežnjom. Klavir i saksofon Damira Price Kafke opisuju grad u prvim maglenim danima zime, kad cure prate vlakove, a ostarjeli muškarci piju vino i rakiju. Slično se može reći i za “Grane smo na vjetru”, ključnu pjesmu treće strane, čija mjera odbrojena na basu i vječna melodija koja može uz bok stati najslavnijim hitovima Haustora zajedno tvore još jedan trenutak za antologiju Rundekovih remek-djela.
Box set na tri diska osim “ApoCalypsa” i “Čudaka” donosi i drugi Rundekov album, “U širokom svijetu”, koji nas u skladu sa svojim naslovom vodi na put oko svijeta u petnaest pjesama. Kao britvom odrezan napola, prva polovica je urbana i kozmopolitska i putuje kroz Kostariku, Sjevernu Ameriku, Afriku, Francusku i Zagreb, dok je drugi dio etno polovica koja kao da čini jedan sasvim drugi album, a na njoj će se naći i obrade omiljenog međimurskog napjeva “Ljubav se ne trži” i prepjev neizbježne lijeve budnice “Ay Carmela!” Između ove dvije polovice smjestio se najveći hit albuma, pjesma “Otok” koja u sebi nosi prepjeve dviju pjesama Harryja Belafontea; strofe su iz “Island in the Sun”, a refren iz “Jamaica Farewell”.
Rundek je na “Apokalipsu” našao svoj novi glas nakon nestanka Haustora, a taj glas bio je toliko fantastičan da je na njemu nastala jedna silno bogata solo karijera, možda i jednako vrijedna kao i ona njegovog slavnog benda. Objavljivanje ovog neizmjerno vrijednog reizdanja Rundek će proslaviti okupljanjem svog orkestra koji će na koncertima izvoditi pjesme s ovog albuma na koncertima. Prvu priliku svjedočenja ovome imat ćemo već za desetak dana na zagrebačkom INmusic festivalu. Nema sumnje da će i ovaj vid ponovnog rođenja “ApoCalypsa” biti na jednakoj razini kao i divna ploča koju od danas možemo držati u rukama.
Ocjena: 10/10
(Dancing Bear, 2017.)