Sir Raymond Douglas Davies, poznatiji kao Ray Davies, pjevač legendarnih Kinksa pojam ‘americana’ shvatio je i prihvatio na sebi svojstven način na svom novom ‘albumu ceste’.
Daviesova „Americana“ dakako nema previše dodirnih točaka s onom americanom kakvu smo doživljavali prije desetak godina. Za njega to je jednostavno sveobuhvatni nazivnik za američku glazbu, te ju je takvu kroz čak 15 pjesama na albumu doživio i snimio. Šeta se kroz stilove od istoka prema zapadu preko juga, no također se čvrsto drži odavno zadanih obrazaca u njima čime je i pored šarolikosti ipak iznjedrio jedan prevocrtni i ne pretjerano uzbudljiv album. A može se reći da je imao dobar predložak da ne ispadne tako.
Već je na samom početku jasno da je album svojevrsna ‘star spangled banner’ razglednica. Uvodna „Americana“ njiše se u country zvuku kroz predjele Alabame i poznati (posuđeni) stih Neila Younga „Where the buffalo roam“, dok naredna „The Deal“ uplivava u ozračje vječitog partyja i potragu za skupim drogama Los Angelesa kroz Daviesovu generacijsku vizuru surf rocka a la Beach Boys. U easy listening maniri oslonjenoj na zvuk Toma Pettya „Poetry“ potom ‘putuje’ u Kentucky, da bi duet s Karen Grotberg „Message From The Road“ predstavljala odu samom inspirativnom putovanju po američkom kontinentu (kasnije slična ozračja nude „A Long Drive Home To Tarzana“ i „The Great Highway“).
Upečatljiv autobiografski karakter albuma njegov je najjači adut. U Daviesovim godinama, mnogi glazbenici odlučuju se na književne autobigrafije, dok je on svoju fascinaciju Amerikom po dolasku sa svojim nekadašnjim bendom Kinks pretočio u album. Čak je narativnu „The Man Upstairs“ protkao poznatim riffom i refrenom iz pjesme „All Day And All Of The Night“, no problem je što glazba nema književna pravila, a to nije jedini put da „Americana“ poprima obrise dokumentarističkog audio-booka, što dodatno usporava ionako pretežito uljuljkani ritam koji povremeno ‘remeti’ poneki ušminkani i predvidljivi AOR srednjeg tempa koji kao da je izravno došao s kraja XX stoljeća („The Mystery Room“, „The Great Highway“ i „Wings Of Fantasy“).
Dakako nije Daviesu kritika upućenu u smjeru toga da je trebao hrabrije eksperimentirati i učiniti album u nekim dijelovima malo teže prohodnim, već stoga što je lišen dramatike (a sigurno je postojala pri prvom iskrcavanju Kinksa u SAD). Ray je „Americanu“ romansirao po američki – cijeli album je jedan dugački happy end. A tko zna, možda ni to nije loše kao lijek za izvući se iz depresije. Nostalgija, dokazano, posjeduje ‘magična’ svojstva.
Ocjena: 6/10
(Sony / Menart, 2017.)