Zagrebačka publika posljednjih je godina uspješno odolijevala velikom broju glazbenih hypeova zbog čega su, primjerice, miljenici britanske kritike The Cribs ili The View nastupali pred otužno praznom Tvornicom, dok su Glasvegas skupili tek nekoliko desetaka više ljudi na svom premijernom hrvatskom nastupu u Močvari. Za razliku od njih, djevojke iz Warpainta u srijedu su klub u Šubićevoj napunile gotovo do zadnjeg mjesta pa ih u ovom trenutku bez pretjerivanja možemo proglasiti ultimativnim heroinama alternativnije nastrojenih tinejdžer(ic)a i studenterije.
Samim time, stvarno se ne mogu sjetiti kada sam osjećao takav generacijski jaz između sebe i najvećeg dijela publike, pri čemu ne mislim samo na razliku u godinama, već i na činjenicu da su mi Warpaint na dosadašnjim albumima i EP-jevima u najboljem slučaju predstavljale tek ugodan podsjetnik na Slowdive, Cocteau Twins, kasniju fazu Siouxie & the Banshees i druge velikane sanjivog popa osamdesetih i devedesetih. U Tvornici, međutim, taj nedostatak originalnosti losanđeleskog kvarteta nije toliko dolazio do izražaja pa je ovo koncertno predstavljanje ipak zaslužilo prolaznu ocjenu.
Njihova formula nevjerojatno je jednostavna, no usprkos tome, prilično efektna – u većini pjesama dream pop/shoegaze/post punk gitaristički obrasci i nježni, gotovo eterični vokali polako prerastaju u nabrijani trip-hop, u čemu ključnu ulogu igra programiranim beatovima pojačana ritam-sekcija sastavljena od bubnjarke Stelle Mozgawe i Jenny Lee Lindberg na basu. To je bilo najočitije u hitovima „New Song“, „Disco//Very“ i „Undertow“, pjesmi koja kao da je ispala sa setliste The xx-a.
Hermetičnije, laganije stvari poput „Baby“, koju je na bisu samostalno izvela glavna pjevačica Emily Kokal, zato ostavljaju neusporedivo slabiji dojam i u osnovi nisu ništa drugo nego ugodna pozadinska glazba koja, barem kod potpisnika ovih redaka, blijedi iz sjećanja i prije nego što se stišao gromoglasni aplauz i ovacije obožavatelja. Oduševljena reakcija publike bila je skoro pa dijametralno suprotna melankoličnoj pjesmarici Warpainta, te je iznenadila i same članice benda koje su na stageu stvarno ostavljale i zadnji atom snage.
Sve u svemu, najbolji trenuci devedesetak minuta dugog koncerta potvrdili su da silan hype oko njih nije sasvim bez pokrića iako moram priznati da bih jučerašnju večer puno radije proveo gledajući i slušajući bilo kojeg od njihovih uzora.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
