Michel Camilo Zagreb je počastio s dva nastupa ovog tjedna, a intervju s ovim velikim jazz glazbenikom je bilo nešto što svakako nismo htjeli propustiti.
Ugledni dominikanski skladatelj i pijanist širokih glazbenik afiniteta, no prije svega zaljubljenik u jazz, svakako je jedan od značajnijih glazbenika našeg vremena. Grammyji i Emmyji kojima je nagrađivan nisu ključni momenti njegovog neiscrpnog kreativnog rada. Prije su to usputne stanice, koje nije čak ni spomenu tijekom intervjua, ili bolje rečeno razgovora s tri novinara koji je vodio u zagrebačkom hotelu Westin. Michel Camilo je i kao osoba i kao sugovornik izuzetno ugodan, otvoren i nadasve zanimljiv, čak i kad se uzme u obzir činjenica da je prije neposredno prije intervjua imao prekooceanski let. Tijekom razgovora prisutna je bila i njegova supruga Sandra koja je njegov veliki oslonac u životu još od vremena kada je odlučio profesionalno se posvetiti glazbi i prije više od trideset godina preseliti u New York.
Trebao je biti doktor, no sve je upućivalo da se to neće ostvariti. Već je s četiri godine uzeo harmoniku u ruke i na Božić zasvirao „Silent Night“. Osjećao je glazbu i bio je njome okružen. „Kod nas u kući svi su svirali ili pjevali. Navečer kad bi došli rođaci i rodbina obavezno se sviralo. Uvijek se to na kraju pretvaralo u zabava u koju su svi bili uključeni. Nitko nije radio razlike, uživalo se i sudjelovalo jednako u popularnim pjesmama kao i u klasičnim komadima. Jednostavno sve se uvažavalo jednako – kao glazba. No postojala je jedna važna razlika. Naime glazba je svima bila hobi, a svi u obitelji, računajući tu i širi krug rodbine su imali zanimanje od kojeg se živjelo, čak i oni koji su njegovali jedinstvenu karipsku glazbu koja se zove dancas, pa čak i komponirali bolero komade i merenge glazbu. Ispalo je da sam ja prvi koji se glazbom odlučio baviti profesionalno. A taj put nije bio lagan, pogotovo u trenutku kad sam završio treću godinu medicine“, prisjetio se Michel Camilo.
Naučio je svirati sve udaraljkaške instrumente kad je sa 16 godina primljen u Nacionalni orkestar u Santa Domingu. Učio je na licu mjesta, tijekom probi, a vođa orkestra odmah je prepoznao njegov talent. U početku uopće nije znao čitati note, već je svirao po sluhu. Kad je imao pet godina roditelji su primijetili da ne pjevuši i ne svira na harmonici samo melodije koje su se mogle čuti na radiju već je pjevušio vlastite. Želja za naučiti klavir je bila velika jer ga oduvijek privlačio taj „ogromni“ instrument na kojem se sviralo kad se cijela obitelj okupljala. „Što se tiče Kariba mogu reći da smo blagoslovljeni jer tamo imamo jaku klasičnu klavirsku školu koja je ustrojene po sistemu ruskih klavirskih školama. Dakle u toj instituciji nema ni merenge ni ostale tradicionalne glazbe,već se samo uče klasična glazba. Tako da sam ja naučio i jednu i drugu glazbu i naravno kasnije je počeo kombinirati kad sam otkrio jazz. Zato na Karibima općenito ima puno dobrih pijanista, ne samo u Santa Domingu već i na Kubi i Porto Ricu, zahvaljujući izvrsnoj klavirskoj školi“, otkrio je Camilo.
Skladba „Tea For Two“ mu je potpuno pripremila percepiju glazbe i uvukla ga u jazz. „Što je jazz, moram to naučiti“, bila je jedina misao koja se glazbeniku u tinejdžersko doba vrzmala po glavi, a bilo je teško jer su jazz ploče u Santa Domingu bile rijetkost. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
