Keziah Jones, Nigerijac sa stalnim adresama u Parizu i Londonu, izvanredni gitarist i pjevač koji je svoj osebujni stil prozvao blufunk po prvi put je posjetio Hrvatsku tek ove 2017. godine, koliko god to nevjerojatno zvučalo, obzirom da svako malo koncertno posjeti susjedstvo u ovoj popularno zvanoj Regiji.
Ta čast prvog dolaska pripala je Dubrovniku gdje je Keziah Jones sinoć nastupio u sklopu Orsula Festivala na jednoj od najljepših pozornica pod vedrim nebom u Parku Orsula. Za Park Orsula treba uvijek spomenuti da je u pitanju djelo dubrovačkog vizionara Andre Vidaka koji je svojim sredstvima i svojim rukama u više od jednog desetljeća podario svom gradu ovo mjesto s fantastičnim pogledom na dubrovački akvatorij.
Najavljujući Jonesa kao najveću zvijezdu ovogodišnjeg Orsula Festivala organizatori pred punim auditorijem nisu krili zadovoljstvo što su zbog tog koncerta na put krenuli obožavatelji iz dobrog dijela Dalmacije. Kako i ne bi, kad je nadaleko poznat njegov funk štimung kojim će razmrdati i one najokorjelije ukočene stražnjice.
Prije četiri godine sam zbog njega potegnuo do Beograda gdje je izveo nezaboravni koncert u Bitef Art Cafeu u formi trija, u kojoj je i sinoć nastupio i u Dubrovniku praćen izuzetno raspoloženim Joshom McKenziejem za kojeg se potežu i epiteti da je jedan od najboljih britanski bubnjara i basistom Johnom Grantom.
Koncert je otvoren hitom „Million Miles From Home“, da bi potom uslijedila furiozna bootleg verzija pjesme „The Wisdom Behind the Smile (Ca$h)“ nakon čega je sve manje publike sjedilo, a sve više plesalo, posebice pred samom pozornicom. U uvodnom dijelu je još nanizao „Kpafuca“ i evergrin „Where’s Life“ u kojoj je gitarski solo hendriksovski produžio poigravajući se Theremin efektom. Potom su stvari ‘otežale’, i zvučno i tematski, kroz angažiranu „1973 (Jokers Reparations)“ posvećenu slomu nigerijske ekonomije koji se dogodio godine iz naslova pjesme. Možda vruća ljetna noć u Dubrovniku prepunom turista i ogromnih jahti u špici sezone i nije bila prigodna za razumijevanje pjesme o ekonomskom slomu, ali tema Kezainih stihova nam je itekako bila bliska.
Jonesov blufunk osim što sadrži spomenuti angažirani moment, u sebi nosi i jaki element afirmacije crne rase koja je za njega nedjeljiva od umjetnosti njenih najistaknutijih individua. Odao je i u Dubrovniku počast Feli Kutiju, Jamesu Brownu, Johnu Coltraneu, Bobu Marleyu, Jimiju Hendrixu, uvijek se vješto poigravajući ritmom i emocijama.
Gledano u nastavku njegove izvedbe, ukopao bi vas izvedbom „Beautiful Emilie“, a onda upumpao adrenalin nizom obrada počevši od „Pass The Joint“ Ricka Jamesa (kojeg je u podužoj verziji izveo i na bisu u društvu rasplesanih djevojki iz publike koje su mu se pridružile na pozornici), preko Dylanovog klasika „All Along The Watchtower“ kojeg nije svirao kao Hendrix, već mu je dao svoju poznatu blufunk notu, nadovezavši se potom na Boba Marleya izvedbom „War“ u kojoj se Parkom Orsula zborno orilo „We don’t need no more trouble“. Službeni dio koncerta završen je posljednjim u nizu Jonesovih hitova „Rhythm Is Love“.
„Pass The Joint“ pjevao je Dubrovnik na kraju. „Pass The Joint“ bi trebala biti i poruka ostalim domaćim koncertnim promotorima. Dubrovniče svaka čast, pass the joint. Bilo bi lijepo vidjeti Jonesa i negdje na kontinentu izvan turističke sezone.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
