Vrelo talenta na novoj country sceni u ovom trenutku čini se gotovo nepresušnim. U svibnju ove godine svojim prvim konkretnim albumom zadivio nas je mladi Colter Wall, a sada, tri mjeseca kasnije, dokaz toj tezi podastire nam dvadesetšestogodišnji Tyler Childers svojim drugim albumom “Purgatory”.
Childersov glas smo imali priliku čuti kao gostujući vokal upravo na Colterovom albumu, na pjesmi “Frauline”, ali njegov vlastiti album donosi jednu drugačiju zvučnu paletu od aranžmanskog minimalizma njegova prijatelja. Razlog tome zasigurno djelomično leži u činjenicu da produkciju potpisuje sada već slavni Sturgill Simpson, koji nije stranac kada je u pitanju raskoš zvuka. Dok je na svom posljednjem albumu “A Sailor’s Guide to Earth” izdašno koristio usluge puhača, pritom preselivši svoje country pjesme u područje soula, na “Purgatory” uglavnom zvuk puni instrumentarijem iz arsenala bluegrassa, violinama, drombuljom i bendžom, a da sve to zvuči izrazito moderno (on bi rekao “metamoderno”) i snažno.
Tematika pjesama Tylera Childersa mogla bi se ugrubo podijeliti na život poroka i traženje ljubavi. Rijetko koji autor danas tako bezazleno piše o trošenju kokaina i oblijevanju moonshineom i viskijem kao Childers, ali to se može pripisati njegovoj nježnoj dobi. Tko zna koliko će mračno zvučiti njegovo žaljenje zbog pretjerane konzumacije za nekih petnaest godina, ako ga dotad ne dokrajči taj način života. Tako se već u prvim stihovima uvodne “I Swear (To God)” lirski subjekt budi urokan od alkohola i droge sa masnicom na oku, bez pojma o tome što mu se dogodilo, ali vesela glazba u stilu honky-tonka starog Hanka Williamsa odaje dojam kako u njegovom životu nema previše mjesta za osjećaje krivnje i grižnje savjesti.
Može se reći da se isti sentiment zadržava i u sljedećoj pjesmi, “Feathered Indians”, i stihovima: “If I’d known she was religious then I wouldn’t have came stoned/ To a house of such an angel, too fucked up to get back home.” I tu se naziru tragovi glavne teme o traženju ljubavi koji će ga spasiti od autodestrukcije, ali jasno je poput dana da je riječ o samo jednoj točki plesa u začaranom krugu, jer alkohol će otjerati ljubav (“Whiskey kills all things in time,” ustvrdit će u “Tattoos”), a onda će se utjeha ponovno tražiti u boci i tako u nedogled. Taj krug bit će doslovno opisan u “Born Again”, a u istoj pjesmi prirodu stvari lijepo opisuje poredbom o lisici u kokošinjcu koja radi ono što zna kako bi nahranila svoje.
Singl “Whitehouse Road” je izravna himna bezakonju u kojoj pokušava objasniti kako je sve to divljanje jedini način da zadrži zdrav razum, dok nas “Banded Clovis” zvukom i stihovima odvodi u svijet tragača za blagom, te nemalo podsjeća na sličnu Dylanovu priču iz “Isis”. Childers kao da je najbolje sačuvao za kraj. Naslovna pjesma odiše duhom autorovog rodnog Kentuckyja i poziva nas u kolo, još jednom podcrtavajući glavnu temu u refrenu: “Catholic girl, pray for me, you’re my only hope for heaven.”
Pjesma po kojoj album nosi ime nije slučajno pozicionirana na tom mjestu, jer upravo ona označava točku razdvajanja između pakla poroka koji joj prethodi i raja u koji se namjerio dospijeti. U “Honky Tonk Flame” imamo napokon tako priliku čuti zamišljeni narativ u kojemu ga ljubav doista spašava od tog plamena u kojemu je namjerio spaliti svoj svijet, a u “Universal Sound” taj osjećaj se nastavlja, ovog puta uvelike potpomognut otkupljujućom kvalitetom glazbe. Album zatvara ogoljena ljubavna balada “Lady May” u kojoj se Childers pokazuje i vještim pjesnikom, a ne samo bardom. Možda su i najljepši stihovi ovoga albuma upravo iz ove pjesme: “Now I ain’t the toughest hickory that your axe has ever felled, but I’m a hickory just as well.”
“Purgatory” je album moćnog modernog zvuka sagrađenog na poznatim formama, a njegov autor je kantautor sjajnog glasa i vještog pera ovdje uhvaćen u fazi kada mu divlji život još služi kao inspiracija. Poučeni bezbrojnim primjerima, ne samo iz svijeta glazbe, slušajući ove pjesme znamo da nakon divljeg leta mora uslijediti pad, no moramo se nadati da će Childers spadati u onu grupu njegovih prethodnika koji nakon tog pada ustaju snažniji, a da neće pri tom padu izgorjeti poput Ikara.
Ocjena: 9/10
Hickman Holler Records / Thirty Tigers, 2017.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
