Vrijeme između dvaju službenih ploča briljantni engleski kantautor i gitarist Richard Thompson posljednjih godina krati objavljivanjem ‘međualbuma’ iz serije “Acoustic Classics” na kojima samo u pratnji svoje akustične gitare prolazi kroz određene točke svoje bogate karijere, od pjesama benda Fairport Convention, preko onih koje je objavljivao na albumima sa svojom tadašnjom suprugom Lindom, do onih iz njegove solo karijere, koja se također već proteže desetljećima.
Prvi album iz ove akustične serije objavljen je prije tri godine, nakon najbolje ploče Thompsonove kasne faze, “Electric” iz 2013. godine. Iako su i na albumu naslova “Electric” neke od najboljih pjesama bile akustične, Thompson je odlučio pročešljati svoju karijeru naoko nasumično biravši pjesme s cijeloga puta, te crowfundingom omogućiti slušateljima da se ponovno upoznaju s njegovim radom, koji je uvijek bio iznadprosječan, a često i genijalan, što se ponekad čak i bolje može prezentirati u ogoljenim intimnim izvedbama kakve donosi na “Acoustic Classics”.
Sličnu stvar ove godine pokušao je izvesti i Jeff Tweedy, inače producent Thompsonova sljedećeg albuma “Still” iz 2015., ali učinak njegovoga albuma “Together At Last” nije bio jednak, jer je slušanjem tih pjesama razotkrio koliko je kod Wilca presudna interakcija članova, pa i čarolija koju redovito dostavlja Nels Cline. Kod Thompsona, pak, sve ostaje u njegovim rukama. U vršcima prstiju koji kristalno prebiru po žicama akustare i sjajnom glasu koji je u stanju svoje pjesme učiniti nalik onima narodnim, napisanima stoljećima prije.
U usporedbi s prvom instalacijom Thompsonove akustične serije, drugi album donosi zanimljiviji izbor pjesama. Na njemu nema hitova kao što su bili “1952 Vincent Black Lightning” i “Dimming of the Day” na prvome, ali ovi albumi ne bi ni trebali služiti kao nekakve ‘best of’ kompilacije, već upravo kao poticaj da se vratimo manje poznatim točkama Thompsonovih albuma novim ušima. “Acoustic Classics II” nas na to vraćanje poziva sa “She Twists the Knife Again”, prvotno objavljenom na “Across a Crowded Room” iz 1985. i jedanaest godina mlađom baladom “The Ghost of You Walks”, da bi zatim skočili skoz do kraja šezdesetih i dana Fairport Conventiona pjesmom “Genesis Hall” s albuma “Unhalfbricking”.
Pogled na dio karijere supotpisan imenom bivše supruge Linde Thompson donosi nabrajalica “Jet Plane in a Rocking Chair”, no najbolji dio albuma nalazi se na sredini ploče, na pjesmama koje dokazuju kako nas je vrstan autor poput Thompsona sposoban odvući u bilo koju točku vremena na bilo kojem prostoru. Tako ćemo se u “Pharaoh” naći pod suncem drevog Egipta koje nas prži još i danas gdjegod se nalazili (Call it England, call it Spain, Egypt rules with the whip and chain/ Moses free my people again! We’re all working for the Pharaoh…), a u “Gethsemane” u vrtu iz naslova, koji simbolizira propitivanje smisla žrtve mladića u svim ratovima na isti način na koji je to pitanje morilo Isusa one noći kada je izdan poljupcem. Niz od tri snažna udarca dovršava “Devonside”, za koju je dovoljno reći da je Thompson ne voli izvoditi jer je smatra predepresivnom.
U vrhunce ove kolekcije valja ubrojiti i još jednu pjesmu nadahnutu biblijskom pričom, ovog puta starozavjetnom, a to je “Bathsheba Smiles”, izvorno s albuma “Mock Tudor” iz 1999., a od novijih pjesama tu je i deset godina stara “Guns Are The Tongues” sa “Sweet Warrior”, još jedna u nizu ratnih balada koje čine pozamašan dio ovog izbora, a takve su nažalost i u ovo ludo doba aktualne.
Kada se smisleno odaberu i strastveno izvedu, objavljivanje starih pjesama Richarda Thompsona u ogoljenom ruhu ne doima se kao šibanje mrtvog konja, već kao uvid u svestranost njegovog autorskog rukopisa i neće nam teško pasti još koje prikraćivanje vremena provedenog u iščekivanju novog studijskog materijala ovakvim izletom ako se održi kvaliteta prezentirana na “Acoustic Classics II”.
Ocjena 8/10
Beeswing, Inc., 2017.