Deveti album sina velikana folka i countryja Jima Crocea suradnja je sa slavnim producentom Danom Pennom koja donosi deset pjesama soula stare škole i može biti uvrštena uz bok albumima mnogo razvikanijih kantautorskih imena.
Adrian James “A.J.” Croce glazbenik i kantautor, sin country i folk velikana Jima Crocea i pjevačice Ingrid Croce, kojemu je otac napisao svoj najveći hit karijere “Time in a Bottle” prije nego je poginuo u zrakoplovnoj nesreći svega osam dana prije A.J.-ova drugog rođendana.
Život mlađeg Crocea obilježen je fitičkim zlostavljanjem u mladosti od strane majčinog dečka, od čega je čak i oslijepio, da bi između četvrte i desete godine uspio povratiti vid u lijevom oku. To strašno iskustvo natjeralo ga je da inspiraciju nađe u glazbi drugih slijepih pijanista Raya Charlesa i Stevieja Wondera, čiji utjecaj se osjeća u njegovoj glazbi i danas.
Usprkos činjenici da ima već 45 godina i čak devet albuma iza sebe, koje su producirali glazbeni velikani kao što su T-Bone Burnett, slavni session bubnjar Jim Keltner, zatim Jim Gaines (Van Morrison, Santana), te ‘Cowboy’ Jack Clement (Elvis Presley, Johnny Cash), A.J. nikad nije postigao razinu slave kratke karijere svog oca, iako su njegov rad kritičari uspoređivali s onim Lennona, Dylana, Vana Morrisona i Elvisa Costella.
Niz suradnji s producentskim divovima nastavlja se i na novom albumu, “Just Like Medicine”, na kojemu je uposlio legendarnog Dana Penna, autora brojnih soul hitova kao što su “The Dark End of the Street,” “Cry Like a Baby,” ali i naslovna pjesma s povratničkog remek-djela Solomona Burkea, “Don’t Give Up On Me” objavljenog prije petnaest godina. Penn je kao producent radio s Jerry Lee Lewisom i Bobby Blue Blandom, a potpisuje i zvuk velikog hita grupe The Box Tops, “The Letter”. Upravo iz rada s The Box Tops, Penn je preuzeo ideju da novi Croceov album snimi uglavnom na tri kanala, od kojih na jednom snima bend, na drugom gudače i puhače, a na trećem vokale. Rezultat je snimljen na analognu traku i zvuči kao vintage soul star pola stoljeća.
Album počinje s mračnom “Gotta Get Outta My Head” na kojoj se iskreno razračunava sa svojim psihičkim problemima, dok je sljedeća “The Heart That Makes Me Whole,” napisana s lani preminulim Leonom Russelom (čiji posthumni album očekujemo u rujnu ove godine) mnogo vedrijeg ritma srodnog pjesmama njegova bradatog suradnika. Treća pjesma, “The Name of the Game,” posebno je zanimljiva jer je riječ o pjesmi koju je posljednju napisao, ali nikada službeno objavio A.J.-ev otac Jim, te odsvirana na njegovoj staroj gitari. Usprkos razlikama u glazbenom izričaju karijere oca i novog albuma sina, ova stvar se sasvim prirodno uklapa u “Just Like Medicine”.
Pjesma iz koje album izvlači ime “Cures Just Like Medicine” je old school ljubavna soul pjesma u kojoj A.J. prikazuje i svoj pjesnički talent u igrama riječima: “Raced across a thousand miles / Met my match and started fires”. Pjesma završava krasnom codom s puhačima i pratećim vokalima, za koju se ne može ne poželjeti da ne potraje koju minutu duže. Atmosferom je slična i “The Other Side of Love” koju supotpisuje producent Dan Penn, a u kojoj se igra u stihovima podiže na još višu razinu: “He’s all alone now, eating his heart out / There’s very little protein and nothing sweet”.
I ostatak albuma nabijen je nenapadnim, ali fino izvedenim i ispoliranim soulom, sve do posljednje “The Roads”, koja odudara bržim ritmom i twangom te povratkom na mračniji zvuk kojim je album i započet. Cijeli album služi kao dokaz kako je njegov autor izrazito talentiran skladatelj i izvođač koji zbog tog talenta i sjajnog izbora suradnika s druge strane pulta zaslužuje više pažnje i slave u svojoj vrijednoj karijeri.
Ocjena: 7/10
(Compass Records, 2017.)