Sinoć se u zagrebačkom klubu Boogaloo održao zanimljiv i prvenstveno dobro osmišljen program kojim je okončano prvo izdanje Fusion Faire Festivala, plesne smotre koja izmještena u metropolu nastavlja tradiciju splitskog Tribal Festa u organizaciji Sunčice Dropulić, voditeljice plesne družine Natya i njezinih suradnika.
Subotnju večer u klubu Boogaloo otvorio je gala show pod imenom Urban Tribes, na kojemu su svoj plesački talent zainteresiranoj domaćoj publici uz lokalnu podršku, predstavile plesačice iz Portugala (Piny Orchidaceae), Italije (Lamia Barbara kao predstavnica tradicionalnijeg indijskog plesnog stila, te Violet Scrap koja trbušni ples kombinira s hip-hopom), Kanade (Mat Jacob), te kao svojevrsni headliner, karizmatična Michelle Sorensen iz Sjedinjenih Država. Iako unutar zajedničkog tribal nazivnika, svaka točka je izvedena jedinstvenim stilom, ali jednakom strašću, a tehnička razina vještine plesačica oduševila je okupljene, među kojima su neke djevojke program popratile grlenim glasanjem nalik plemenskim lelecima.
Kada je publika po završetku prvog dijela programa izašla na predah dočekao ih je impromptu performans u mraku terase kluba gdje se ples nastavio u pratnji trija na djemabama i didgeridoou, ali ovaj put pojačan plamenovima vatre koje su izvođačice vrtile, a majstor ceremonije Jean Luc de Ciseaux impresivno gutao i bljuvao, dok se glavna pozornica pripremala za cigansku feštu koja je imala uslijediti.
Iako je izlazak Kočani orkestra najavljen za 22:30, makedonski su puhači na pozornicu stupili tek koju minutu prije ponoći, ali nije bilo potrebno mnogo da ova osmeročlana skupina duge tradicije dijelom pomlađena svježom krvlju razigra duhove u Boogaloou. Kvalitetan miks zvuka u dobroj akustici prostora uz ritmove koji su sezali od makedonskih narodnih (“Jovano, Jovanke”), preko čardaša, pa sve do mamba raspresali su solidno raspoloženu publiku u prednjem dijelu dvorane. Kočani najbolje funkcionira pri instrumentalnim izvedbama u kojima virtuozne trubačke solaže nisu daleko od jazza, ali neće zazirati ni od igranja na niske strasti s neizbježnim izvedbama romskih standarada poput “Ederlezi” i “Caje Sukarije”, ili prizemnijeg narodnjaštva kao što je “Prvi poljubac” Halida Bešlića. Naravno, bio je u zabludi i svatko tko je mislio da ne će imati priliku doživjeti i sveprisutni ljetni pop megahit “Despacito” u ciganskoj verziji.
Svako toliko na pozornici bi se orkestru u počasnim krugovima pridružile i plesačice, tematski povezujući dva dijela programa i svojim neupitnim magnetizmom skrećući pozornost s jedinog slabog aspekta cijele večeri, jeftinog osvjetljenja kakvo bi bilo primjerenije specijalnom izdanju Sedme noći održanom u kakvom kupleraju, a dodatno nagrđenom amaterskim videoprojekcijama iza leđa izvođača. No, naravno da taj čimbenik nije mogao biti dovoljan da pokvari inače jako dobro osmišljeno i izvedeno prvo izdanje festivala koji ćemo rado posjećivati i narednih godina.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
