Prema svim zakonima logike, ovaj album trebao je biti katastrofalan – ponovnom okupljanju Black Grapea prethodio je, u kreativnom smislu, potpuno neuspješni reunion originalnih Happy Mondaysa, a i sam Shaun Ryder posljednjih je godina redovno dao nagovijestiti kako su slavni dani, nerijetko i zdrav razum, prilično daleko iza njega.
Odavno je poznato da kod nekadašnjeg “princa ecstasyja” ne vrijede nikakva pravila i norme, no čak i u tom kontekstu teško je shvatiti kako je uspio snimiti svoj najbolji materijal još od Grapeovog debija “It’s Great When You’re Straight…Yeah”.
Od tadašnje ekipe uz Rydera je danas tek reper Kermit, dok je glazbena supervizija čitavog projekta pripala producentu Youthu, odavno potvrđenom radom s The Verve, Paulom McCartneyjem, Futurheadsima i Davidom Gilmourom. Da se kod ove trojke rađa iznimna kemija dala je naslutiti prošlogodišnja navijačka himna “We Are England” koja je zvučala kao da čitava Britanija i dalje pleše u ritmu acid-housea.
Njihova nova suradnja stvari je odvela još dva-tri desetljeća unatrag i pretvorila “Pop Voodoo” u malu Ryderovu glazbenu autobiografiju, na jednom mjestu okupivši sve bendove i žanrove koji su utjecali na njegovo autorsko odrastanje. Album otvara prljavi funk “Everything You Know Is Wrong” čija nas blaxploitation bas dionica uvodi u “predsjedničku debatu” između Shauna i Donalda Trumpa. Elemente funka, istini za volju onog Talking Headsa, pronaći ćete i u previše nefokusiranoj naslovnoj pjesmi, dok će u zaista dobrim “Whiskey, Wine And Ham”, “Sugar Money” i “Losing Sleep” u sjećanje povremeno dozivati i heroinski groove remek-djela Slya Stonea “There’s Riot Goin’ On”.
Sljedeća važna referentna točka svakako je northern soul tradicija njihovog rodnog Manchestera iz koje su proizašla još dva prvoklasna uboda (“Set The Grass On Fire” i “Nine Lives”), baš kao i puhači za koje vam nitko neće zamjeriti ako pomislite da su samplirani s nekog starog livea Jamesa Browna. Ryder se u “String Theory” prisjetio i britanske invazije sredine šezdesetih, te pretvorio Black Grape u bend stvoren da uglazbi neku party scenu filmova o Austinu Powersu, a retro feel albuma zaokružen je finim trip-hop/neosoul temama “Money Burns” i “Young And Dumb”, slabašno prikrivenim iako smislenim potkradanjem samoga sebe i klasika Mondaysa (“Bob’s Your Uncle”), odnosno Black Grapea (“A Big Day in the North”).
Dakako, čak i najhitoidnije skladbe učinio je manje komercijalnima svojim punkersko-cugerskim vokalom, savršenim za nizanje sprženih stihova poput “It’s the first day of the rest of my nine lives” ili budalaština tipa “My girl, she loves her money/Not as much as she loves her mummy” koje u mikrofon još uvijek sipa dovoljno uvjerljivo da vas natjera da u njima uzalud tražite neko dublje, skriveno značenje.
Ocjena: 9/10
(UMC, 2017.)