Sedam godina od objavljivanja album ‘This Is Happening’ i odlaska u hiatus, LCD Soundsystem vratili su se na scenu.
James Murphy i njegov LCD Soundsystem u karijeri nisu povukli niti jedan pogrešan potez – nakon tri albuma na kojima su alijenaciju i eksperimente post-punka odvukli na plesni podij, iznenada su odlučili prestati s radom i na vrhuncu se oprostili od obožavatelja spektakularnim koncertom u njujorškom Madison Square Gardenu. U tom svjetlu, njihov je reunion budio sumnje u onaj tipični „usfalilo para“ scenarij, barem do izlaska povratničkog „American Dream“, ozbiljnog pretendenta na titulu albuma godine.
Murphyjev „američki san“ donosi nekoliko emotivnih posveta palim herojima pa je tako naslovna stvar spajanjem doo wapa i rockabillyja s minimalističkom elektronikom nakratko „vratila u život“ Alana Vegu iz Suicidea čiji je vokal kopirao i u „Oh Baby“, dok epsko, Bowieju posvećeno finale „Black Screen“ kao da progone duhovi nesretnog Iana Curtisa.
Ledeno hladni, pionirski synth-pop Kraftwerka, Johna Foxxa i ranih Human League još uvijek nije prestao inspirirati Murphyja, no ovoga mu je puta pridodao utjecaje post punk neopsihodelije Echo & The Bunnymena („How Do You Sleep?“) i Talking Headsa iz dana kada su Brian Eno i David Byrne new wave pokušavali „preseliti“ u Afriku („Change Yr Mind“). „Emotional Haircut“, pak, zvuči kao izgubljena pjesma Gang Of Foura, a svojevremeno obrađivanje Franz Ferdinanda ostavilo je traga na „Call the Police“. Vrijedi spomenuti i doprinos Ala Doylea čije su gitare i klavijature čitavu priču povremeno približavale legendarnoj berlinskoj trilogiji Thin White Dukea.
Sve to LCD Soundsystem uspio je pretvoriti u nešto svoje i drugačije te udahnuti novi život žanrovima starim četrdesetak godina, iznova dokazujući da su druga polovica sedamdesetih i rane osamdesete predstavljale najkreativnije razdoblje u povijesti glazbe. Za kraj preostaje samo ponadati se da će ovaj album, poput prethodnog „This Is Happening“, promovirati i u Zagrebu.
Ocjena: 10/10
(Sony / Menart, 2017.)