Nakon nedavnog nastupa Ajsa Nigrutina, Vintage Industrial Bar u petak je u sklopu popularnog programa ‘Sviraj stare’ ugostio još jedan hip-hop vremeplov – Edo Maajka vratio nas je u rane ‘nulte’, u dane vječnih i nepoderivih klasika ‘Slušaj mater’ i ‘No sikiriki’.
Za početak moram priznati da sam pri dolasku u dupkom ispunjeni klub bio pomalo razočaran; nadao sam se, naime, da će Edo izaći na stage u pratnji svog fenomenalnog aktualnog benda po kojem su se u zadnje vrijeme „muvali“ i mastermind Chuija Toni Starešinić te basist Majki Mario Rašić. Umjesto njih, „Molitvu“, „Prikaze“, „Mahira i Almu“ ili „Jesmo’l sami“ pratili su beatovi DJ Oli Dobollija, dok je ulogu drugog repera korektno odradio mlađahni Ministar Lingvist. Maajka je, međutim, u Vintageu bio u takvoj formi da bi koncert vjerojatno bio dobar i da je svoje rime nizao „na suho“.
Na trenutke se tako stvarno činilo kako se i on sam pomladio za kojih petnaestak godina i ponovno postao onaj nabrijani klinac koji na pozornici svaki put ostavlja i posljednji atom snage pokušavajući pronaći svoje mjesto na ovdašnjem hip-hop nebu. Za to su, dakako, zaslužne i same pjesme koje su pričama o ratnim i poslijeratnim traumama, korupciji i šverc-komercu, primitivizmu te nacionalizmima svih vrsta i podvrsta još uvijek tako prokleto aktualne.
Edo je „Sevdah o rodama“ završio riječima „Smrt fašizmu, Zagrebe“, dok je „Mater vam jebem“, „Dragi moj Vlado“ i odjavnu, noviju „No pasaran“ urlao tako mahnito i bijesno da sam zaista pomislio kako će poslije koncerta naoružan krenuti na Markov trg.
Treba napomenuti kako je „zub vremena“ navedene skladbe prilično poštedio i u glazbenom smislu – spajajući tipične hip-hop beatove sa sampleovima preuzetim iz sevdaha i balkanske tradicije ili ex-yu rocka „Slušaj mater“ i „No sikiriki“ su predstavljali logičan nastavak onoga što su u osamdesetima radili Nju Primitivs i stvorili potpuno originalan izričaj na sceni na kojoj su nebrojeni reperi i dalje pokušavali uvjeriti i sebe i druge kako su zapravo „rođeni u getu“.
Iako nakrcana poput sardina, publika je osamdesetak minuta s Edom pjevala svaki refren i repala svaku strofu, atmosfera nije padala što god da je odlučio izvesti, zbog čega sam se u konačnici gotovo pa bio spreman složiti s njim kada je povikao da mu je ovo „najbolja svirka godine“.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
