Na pozornicu Vintage Industrial Bara u četvrtak, 5. listopada popet će se jedan od naših najdugovječnijih i najoriginalnijih rock bendova, legendarni zagorski punkeri Zadruga. O 27 godina na sceni, devedesetima, diskografskoj neaktivnosti i slučajnom, neželjenom hitu uoči koncerta smo popričali s frontmenom grupe Krešom Končevskim.
Dvadeset i peti rođendan benda slavili ste dvije godine, kako je prošao „srebrni pir“ i kako će predstojeći nastup u Vintageu izgledati u odnosu na te slavljeničke koncerte?
Krešo Končevski: Prošel je. To je bitno. A kak? To više nema veze. Ako baš nekog zanima, imali smo nekoliko koncerata s predznakom „slavljenički“, od kojih je prvi bil na INmusicu, a zadnji lani u Boogaloou i svi su bili super! Svaki naš koncert izgleda tak kak ga publika prihvati. Nadam se da bu i u Vintageu publika aktivno s nama razmijenila energiju. To je dobitna kombinacija.
Hoćemo li možda čuti i neke nove pjesme? Približava se, naime, još jedna obljetnica – uskoro će biti i 20 godina od posljednjeg albuma Zadruge…
Krešo Končevski: O tome sad ne bih. Imamo neke pjesme koje bi mogli objaviti, ali treba za to vremena, kojeg nemamo.
Zbog čega je došlo do tolike diskografske stanke? Svirački ste manje-više bili aktivni čitavo vrijeme.
Krešo Končevski: Svirački smo stalno aktivni, a životne obaveze i ritam nose svoje. Ideja imamo čitavo vrijeme, no one nisu nužno vezane uz glazbu. Nama je glazba hobi, pa se s tim ne opterećujemo.
Kako općenito gledate na diskografiju danas, treba li bendu poput vašeg, koji ima vjernu publiku i kultni status na sceni, uopće snimanje i izdavanje novih materijala?
Krešo Končevski: Iskreno, jebe mi se za diskografiju. Nas su na životu održali internet i publika. Od diskografije i medija nema bogzna kakve koristi kad je naša vrsta glazbe u pitanju.
Vratimo se malo unatrag, u drugoj polovici devedesetih došlo je do konačnog proboja takozvane Fiju Briju scene i velike popularnosti Majki, Pipsa ili Hladnog piva. Vi ste u toj priči nekako ostali po strani, usprkos hitu „Mala Čiči“?
Krešo Končevski: Ta “Mala Čiči” je bezvezna zajebancija, nije naša autorska pjesma i nema veze s našim autorskim izričajem, pa ju ni ne smatramo pjesmom koja bi nas po bilo čemu predstavljala osim po smislu za glupiranje. A ekipa koju ste spomenuli je puno truda uložila da opstane i razvija se na glazbenoj sceni, pa su, uz kvalitetan autorski rad, imali i rezultate.
Kako ste došli na ideju da obradite tu stvar? Imam osjećaj da ste si time učinili „medvjeđu uslugu“ u smislu da vas je većina počela prepoznavati po pjesmi koja je čista zajebancija?
Krešo Končevski: To je bila najgluplja pjesma koju smo našli u fonoteci tadašnjeg Radio Zaboka, pa nam ni na kraj pameti nije palo da bi ju neko mogel shvatiti kao nekaj ozbiljnog. Uostalom izvodili smo je zbog jednostavnosti nekoliko puta zajedno s Hladnim pivom, koji su je i snimali s nama, ali su je u Croatia Recordsu nama uvalili na CD.
Na hrvatskoj rock sceni već duže vrijeme vlada prava centralizacija – ako ne živiš u Zagrebu, gotovo da ti se ni ne isplati imati bend. Kakva su vaša iskustva po tom pitanju, koliko vam je na počecima otežavala činjenica da dolazite iz malog grada?
Krešo Končevski: Nekima se ni u Zagrebu ne isplati imati bend. Mi nemamo bend radi isplativosti pa nam je svejedno otkud smo.
Prvi album „Od blata do neba“ objavili ste za legendarnog Zdenka Franjića i njegov Slušaj najglasnije, u kakvom vam je sjećanju ostala suradnja s njim?
Krešo Končevski: Sa Zdenkom sam se čul’ jučer. Sve nam je iz tog perioda ostalo u dobrom sjećanju. Zdenko je za tadašnje mlade alternativne bendove bil diskografski Bog. To kaj nas je on tad prepoznal kao zanimljiv bend značilo je puno više od samog izdavanja CD-a. Bilo je to pravo priznanje vrijednosti s pravog mjesta. Zdenko nije bil rock kritičar koji za svoje riječi ne snosi posljedice. On je odabir nas kao benda u kojeg vjeruje potkrijepil konkretnim ulaganjem do zadnje kune.
Osim po glazbi, šira javnost upoznala vas je i preko animiranog serijala „Zlikavci“. Recite nam nešto o tom serijalu, ako se ne varam, zbog njega ste bili i žestoko kritizirani od strane kršćanskih udruga?
Krešo Končevski: Dobro, bilo je tu još 25 godina rada na radiju, pisanja i još nekih sitnica. A taj serijal je bila uškopljena varijanta “Zločeste djece” iz koje smo i nastali. Uškopljena, zato jer HTV robuje utjecaju konzervativne katolibanske zatupljene javnosti, pa smo inače dobre fore i odlične dijelove morali rezati, zbog čega se često događalo da smo umjesto smiješni, ispadali glupi. Taj osjećaj donekle je ublažavao solidan honorar. A za kritiku kršćanskih sekti mi se baš… znate kaj!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
