Godine lutanja i sviranja po Americi učinile su njihovu glazbu sirovom, grubom, ali i zaraznom. Njihov ‘bluegrass smrti’ dobio je naziv ‘hobocore’, a 13. studenog u Vintage Industrial Baru će ih po prvi puta moći čuti i zagrebačka publika. Povodom toga smo odlučili porazgovarati s basistom grupe The Goddamn Gallows, za kojeg smo tek na kraju otkrili da ne Naše gore list.
Kako je uopće došlo do imena The Goddamn Gallows?
Fishgutzzz: Ispočetka smo se nazvali Gallows, ali onda je britanski bend s istim imenom postao jako popularan, na što smo rekli: “Goddamnit, WE are the Gallows!” I eto nakon toga nam je Goddamn Gallows zapelo za uho i tako je ostalo.
Vaš unikatni zvuk prozvan je “gutterbilly blues” i “hobocore”. Kada ste shvatili da posjedujete nešto posebno? Je li to bilo na albumu „Ghost Of Th’ Rails“ kad ste se više fokusirali na folk korijene, a manje na punk rock i rockabilly?
Fishgutzzz: Od samih početaka smo osjećali da imamo nešto posebno. Ako nitko drugi, onda sam bar ja to osjećao. Pored punka i rockabillyja dosta nas je interesirao bluegrass i country. Presudno je bilo kad smo bendžo uvrstili u instrumentarij benda, a to je upravo bilo na turneji prije nego li smo snimili „Ghost Of Th’ Rails“. Nakon toga nam je postalo prirodno i pisati pjesme uz bendžo.
Bendžo je čini se bio presudan. Je li vam lakše pisati pjesme uz taj instrument?
Fishgutzzz: Ne bih rekao da je lakše, ali trojica u bendu pišu pjesme i to rade uz bendžo, tako da je jednostavno neminovno da je taj instrument zauzeo bitno mjesto u našem zvuku.
Jedan od kurioziteta koji se veže za vas jest taj da ste doslovce dva dana prije ulaska u studio pripremili i uvježbali pjesme za četvrti album “7 Devils”. Kako vam se to dogodilo, mislim to je prilično riskantan potez?
Fishgutzzz: Prije toga smo proveli skoro cijelu godinu na turneji posebice 10. i 11. mjesec turneje. Nije bilo dovoljno vremena za probe, ali smo do tada pisali tekstove i osmišljavali rifove. Dobra stvar kod toga kad sviraš gotovo svaki dan jest da kad sjedneš i koncentriraš se na pisanje, to može biti učinjeno jako brzo jer smo svi uštimani i usklađeni. Možemo napisati album jako brzo, a to obično i radimo.
Sa svakim albumom evoluira vaš zvuk, ali je nekako i sve više Toma Waitsa u tom zvuku. pretpostavljam da je na vas izvršio veliki utjecaj?
Fishgutzzz: Tom Waits je definitivno utjecao na nas, on je jedan od naših omiljenih glazbenika.
Kako je došlo do toga da video redatelja Quentina Beardintina završi kao vizual za singl „Y’all Motherfucker’s Need Jesus“? Sve te kung fu opatice?
Fishgutzzz: Naša stara diskograska kuća se pobrinula za taj video. Mi ustvari nismo imali pojma što mućkaju dok nismo vidjeli video. Bilo je potpuno izvan naše kontrole.
Y’all Motherfucker’s Need Jesus“, „7 Devils“, „47 Crosses“… što vas toliko privlači vjerskim i religijskim motivima u vašoj glazbi?
Fishgutzzz: Mislim da pronalazimo veliku inspiraciju u nepoznatom. Ja osobno nalazim religijske i vjerske dućane prekrasnim i fascinantnim mjestima.
Jeste li vjernici?
Fishgutzzz: Pravo pitanje je jesi li TI vjernik???
Kako komentirate prilično veliki “roots revival” na američkoj sceni? Dosta novih bendova je tog usmjerenja, ali je scena još uvijek velikim dijelom DIY usmjerenja, zašto nema velikih diskografskih imena u igri?
Fishgutzzz: Puno tih bendova dolazi iz punk rock priče pa time i taj DIY mentalitet dolazi s time. Postoji nekoliko manjih labela koji su počeli rasti istovremeno i sa scenom, ali je problem što se ne ulaže puno novaca u underground glazbu. Svirati ovo što mi sviramo je loš potez u karijeri, ako vas zanima novac, ali je još uvijek dobar izbor, ako mene pitate.
Postoji li neka osnovna razlika kad svirate pred europskom publikom spram domaćih gigova?
Fishgutzzz: Europska publika je jako pažljiva i puna podrške, zato volimo svirati u Europi, kao što i često dolazimo.
Ali u Hrvatsku dolazite po prvi put, što ste čuli o nama?
Fishgutzzz: Ha, ha, pravog ste našli! Moji korijeni sežu iz malog sela zvanog Kostrići uz granicu s Bosnom blizu rijeke Une. Moj pradjed i prabaka imigrirali su u Detroit početkom 1900. godine. Ja sam jedini član našeg benda koji je proveo neko vrijeme u Hrvatskoj. Također sam bio na koncertu grupe D.O.A. u Vintage Industrial Baru i atmosfera je tada bila odlična. Tako da se jako veselim što ćemo svirati u tom odličnom prostoru!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
