Aaron Diehl Trio nastupio je u nedjelju u dvorani Blagoje Bersa na Muzičkoj akademiji u Zagrebu na trećoj večeri ovogodišnjeg 11. Zagreb Jazz Festivala.
Jazz je veliko i dozaboga zahtjevno igralište, obično s obrnuto proporcionalnim malim krugom uživalaca, ali jednako, dozlaboga, zahtjevnih. Igralište na kojem je stremljenje novom i riskantnom jedina igra koja zaslužuje biti nagrađena lovorikama. Put utabanim stazama uglavnom je opcija zadovoljenja forme ili igranje na kartu udovoljenja dijelu publike kojoj ta forma pomaže da pohvata konce u onome što je davno nazvano ‘muzikom za muzičare’.
Dakle, jest u pitanju isti žanr, ali je riječ o dijametralno suprotnim pristupima, time i ishodima. Što se tiče 11. Zagreb Jazz Festivala, ono što su u petak priredili Vijay Iyer & Wadada Leo Smith bila je pakleno dobra vizionarska vožnja i to svakako spada u jedan od najboljih nastupa koji se tom festivalu dogodio u povijesti njegova održavanja. U slušateljskom smislu taj vrhunac ujedno je i svojevrsna kazna za slušanje svakog tko dolazi nakon, a nije na tom nivou.
‘Grah je pao’ na Aaron Diehl Trio koji se predstavio sinoć u Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Da ne bi bilo zabune, očekivalo se to. Aaron Diehl je mladi pijanist u usponu, dapače izuzetno mlad kad je jazz u pitanju. Posjeduje žar i izuzetno ga zanima i jazz i klasična glazba za klavir, toliko da traži istoznačnice i zajedničke poveznice. On je poput studenta koji je zaintrigiran za povijest glazbe. Privlače ga jednako Bach i Čajkovski, kao i Scott Joplin koji je udario temelje zvuka moderne američke glazbe. Nešto poput djeteta u dućanu sa slatkišima koje ne zna za čim bi prije posegnulo.
No problem je što su to sve uistinu stari obrasci i dobro poznata općeglazbena mjesta, a Diehl je njima pristupio školski. Dakle ako su Vijay Iyer & Wadada Leo Smith (nameću se kao usporedba, ali dobra i nužna u ovom slučaju) ‘spalili sve mostove iza sebe i hrabro publiku poveli u nepoznato’, Diehl i njegov trio su od svih tih ‘repova prošlosti’ pred sobom izgradili muzej po kojem su nas pristojno vodili, no tvrdokorna jazz publika nije ‘muzejska publika’, koliko god se činilo da nekim slučajem jest.
Uz to i prateća ritam sekcija mu je pomalo školska, posebno je bubnjar bio najslabija karika, pa ako je glavna priča i bila ‘šetnja muzejom’ onda je jedan kratki solo u jednoipolsatnom koncertu uistinu bilo premalo, pa je kontrabasist to morao češće kompenzirati (možda karikiram, ali toliko solo točki na koncertima nema ni jedan Ron Carter). Hoću reći, bilo je tu dosta praznog hoda i vrćenja tema u kojima nitko od Aaron Diehl Trija nije osjećao potrebu za (nužnom) diverzijom. Tu je bio i potpuno nepotrebna Diehlova petnaestminuta solo točka u koju je sabio petnaestak potpisa američkih klavirskih majstora kroz povijest krenuvši od spomenutog Joplina, preko onoga što bi se okarakteriziralo kao sountrackom iz vremena nijemih filmova i početaka klavirskog bluesa. Dobra vježba za pijaniste koji skidaju tips & tricks, ali ne baš nešto prikladno za jazz festival koliko za barove i kruzerske klubove u kojima je jazz pijanist obično samo dio ambijenta.
Sve to je ukazivalo da Aaron Diehl možda ipak još nije dovoljno iskusan za biti vođom sastava, već da se još trebao kaliti s nekim od iskusnijih macana. Nije tu, naime, toliko bitna ni dob koliko stav i vizija u kormilarenju bendom. Dolazili su na JAZZG i mlađi izvođači, poput jedne kontrabasistice Esperanze Spalding, koja je u međuvremenu postala zvijezda svjetskog glasa, no dobro se sjećam koliko je ona tada čvrsto držala sastav na okupu.
Aaron Diehl Trio koji je počeo obaćavajuće sa skladbom „The Outlaw“ Horacea Silvera je na bisu zagazio u funk ritam, ali lišen eksplozivnih intervencija. Dakle i to su bili školski propusti.
Večeras je na redu Omer Avital sa svojim sastavom koji bi ipak trebao bolje dočarati što su u stanju napraviti mladi lavovi jazza.
Saznajte više:
Vijay Iyer & Wadada Leo Smith na JAZZG-u – slobodni kao…
Bassekou Kouyate & Ngoni Ba u Tvornici otvorili 11. Zagreb Jazz Festival
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
