Za album najpoznatijeg švedskog pop kvarteta ne može se izreći ona fraza da je čekan četrdeset godina, ali se zato može reći da je lijepo što smo ga dočekali.
Agnetha Fältskog, Anni-Frid Lyngstad, Björn Ulvaeus i Benny Andersson uklesali su ime grupe ABBA u sam vrh svijeta pop glazbe. Njihova glazba, poput one Beatlesa, nikad nije izgubila na značaju i popularnosti. Inspirirala je mjuzikle i filmove i također znala biti referentna točka kod najboljih producenta i najpoznatijih pop zvijezda (sjetimo se samo Madonninog albuma „Confessions on a Dance Floor“ koji je producirao Stuart Price), no spomenuti kvartet je poput nekog glazbenog plemstva odolijevao idejama o ponovnom okupljanju i odlasku na reunion turneje. A ponuda je bilo, itekako astronomskih kad je riječ o honorarima. Bilo je okupljanja, ali, što bi se reklo ‘na kapaljku’. ABBA se okupila u nekoliko navrata nakon raspada. Godine 2004. povodom obilježavanje 30 godina od pobjede na Eurosongu kad su snimili video naziva “Our Last Video Ever”, zatim 4. srpnja 2008. godine na promociji mjuzikla “Mamma Mia!”
Što se tiče novih pjesama, prvo je 27. travnja 2018. godine, objavljeno kako je sastav snimio dvije nove pjesme nakon 35 godina neaktivnosti, “I Still Have Faith in You” i “Don’t Shut Me Down”. Objava je potom pomaknuta za prosinac 2019. godine, zatim još malo prolongirana da bi planove omela pandemija koronavirusa sve do jeseni ove godine.
Istovremeno objavljeni singlovi “I Still Have Faith in You” i “Don’t Shut Me Down” dočekani su kao prvorazredni pop događaj i donijeli debate koliko se nova ABBA razlikuje od stare ABBE, tj. razlikuje li se uopće, da bi naredni „Just A Notion“ izazvao ovacije u stilu: „Ovo je upravo ona ABBA koju želimo čuti.“ Objava albuma dovela je pak do nezapamćene situacije u kojoj su apsolutno sve pjesme s njega držale čelnih deset pozicija po slušanosti na streaming servisima u Skandinaviji.
„Voyage“ se s pravom može okarakterizirati kao ‘još jedan album’ grupe ABBA’, a to je u ovoj konstelaciji stvari veliki kompliment. To znači da nimalo ne odskače stilski i izvedbeno od ostatka opusa zaključenog 1981. s albumom „Visitors“. Agnetha, Anni-Frid, Björn Ulvaeus i Benny su premostili četiri decenije kao da između toga ničeg značajnog nije bilo, a opet, budućnost će sigurno ubrzo pokazati, uspjeli su poremetiti tokove na pop sceni.
Naime, „Voyage“ se može promatrati kao apsolutni nostalgični trip u vrijeme romantizirane bezbrižnosti, jer na tom polju od deset pokušaja ima deset pogodaka. To „Putovanje“ vas niti u jednom trenutku neće zvučno ‘opomenuti’ na stvarnost. Nju ćete tijekom slušanja ‘odgoditi za kasnije’. Publika je to htjela, publika je to i dobila. Nitko ne želi novu grupu ABBA, već njene nove pjesme. Ne želi u njoj čuti ni sempliranja i rap momente, ni plesnu elektroniku, ukratko, apsolutno ništa što može naštetiti ikonične vizije koja su se ‘zapekle’ u svijesti ljudi u posljednjih pedeset godina kad je riječ o ovom, slobodno se može reći, fenomenu. U tom smislu „Voyage“ ispunjava sve uvjete i da ga se može držati onim nekim ‘davno zakopanim’ i tek sad otkrivenim blagom u katalogu nenadmašne švedske četvorke, iako to dakako nije.
No, iz svega toga dolazi i jedan drugi, puno zanimljiviji moment. Onaj o tektonskom poremećaju na pop sceni koji je izazvao masovnom pažnjom i ekspresnim zaljubljivanjem. Naime, „Voyage“ je na velika vrata u pop glazbu vratio harmoniju, tj. da rad i promišljanje pjesme kroz harmonijski niz ugode bude glavna tema razgovora u pop glazbi. A dobro znamo da je gornjem domu popa često bilo važnije sve drugo osim same pjesme, dakle; imidž, poruka, kontekst, produkcija, kontroverze, itsl. Ali da je bilo riječi o tome da je pop pjesma nešto poput samodostatne cjeline u kojoj vas kao slušatelja prestaje interesirati bilo kakav vanjski kontekst (jer ste dobili zadovoljštinu kroz glazbu), toga uistinu nije bilo dugo, bar ne na ovoj amplitudi na kojoj je „Voyage“.
To „Putovanje“ je napravilo svojevrsni puni krug, jer u konačnici je sve lažno i sve je prevara ako u pop glazbi nemate pjesmu. Kad imate pjesmu, onda se priča o glazbi i o tome kako je netko majstor svog zanata, a ne u privlačenju pažnje ‘tercijarnim segmentom’. Dugo se nije razmišljalo na taj način. Gotovo da je to bilo nešto što je izumrlo. A onda se vrati pretpotopna ABBA i prostre srž tako kristalno jasno. Kao da su albumom rekli: „Svi glazbeni odgovori koje tražite nalaze se u umješnosti stvaranja glazbe i u ničemu drugom pretjerano izvan toga“. Jer kako drukčije tumačiti onu davnu površnu teoriju da se pop glazba radi za sadašnjost i brzi zaborav? A u biti su tu pravila uvijek ista, nepromjenjiva, a to je da jedino dobra glazba ostaje, a sve drugo su samo isprazne teorije onih koji žele zaraditi brzo i potrošiti glazbenike kao toaletni papir. Takvi vam sigurno neće moći objasniti kako to da Agnetha i Anni-Frid u svom osmom desetljeću života pjevaju skladno kao dva slavuja i pritom im se godine uopće ne osjećaju u glasovima. „Voyage“ je dakle jedna razborita glazbena lekcija za obezglavljeni svijet. Iza glazbenika jedino glazba ostaje. Sve drugo će biti brzo zaboravljeno.
Analizira li se samo djelo, teško je ne složiti se s tim da nema bolje opcije nego povratnički album otvoriti stihovima pjesme „I Still Have Faith In You“. To je nešto poput obnavljanja zavjeta; iskazivanje vjere unutar redova i prema svima kojima ta vjera nešto znači. Ništa naglo, bučno i bombastično, već balada koja se brodvejski otvara pred slušateljima kojima vjera raste sa svakim taktom, svakim stihom, dok ujedinjujući himnični moment ne stopi sve točno u drugoj minuti pjesme.
Potom dolazi poletniji moment obojan keltskim elementima, što je oduvijek bio trade mark ovog sastava, bez obzira posezali u gajde ili frule u svom izričaju. „Little Things“ pak dolazi kao nenametljiva božićna pjesma dječjeg karaktera – potpuno okrenuta znakovima pažnje među ljudima, nekako onom najvažnijem za predstojeće doba godine. Dakle, potpuna suprotnost onim uobičajenim tekstualnim podastiranjima pod bebu Isusa ili kmečanjem o samoći na Božić. Stoga se toplo nadam da će „Little Things“ bar malo uzdrmati, tj. poboljšati već desetljećima nepromjenjive, time i nesnošljive kanone eksploatacije jedno te istih božićnih pjesama.
„Little Things“ je ujedno i krajnji trenutak da „Voyage“ ili upumpa ‘onu staru’ rasplesanu grupu ABBA, ili da se ‘surva’ u eventualno novu baladu i time razvodni interes slušatelja. No ni to ne treba ‘crtati’ Björnu Ulvaesu koji je radio na većini materijala. „Don’t Shut Me Down“ i „Just A Notion“ nudi dvostruku dozu takve ABBE.
„I Can Be That Woman“ jasno ocrtava ‘B1 način razmišljanja’, jer, eto, netom prije švedske četvorke se dogodila i renesansa analognih nosača zvuka. Pjesmu potom slijedi danceflor bomba „Keep An Eye On Dan“, koju slijedi „Bumblebee“, koja je po mišljenju autora ovih redaka, keltski izlet previše i možda bi sve bolje funkcioniralo da se na toj poziciji zakotrljala „No Doubt About It“, jer kraj jednostavno mora pripasti simfonijskoj raskoši koju nosi „Ode To Freedom“. Uz to je i možda i nepotrebno uopće isticati koliko je sloboda kao tema aktualna.
Svijet se već drugu godinu zaredom kovitla u distopiji, a pop događaj 2021. je grupa ABBA. Teško je reći što nam nose ‘lude dvadesete’, ali sudeći po početku decenije, najbolje je da očekujemo neočekivano.
Ocjena: 8/10
(Polar / Universal, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
