Dugogodišnja domaća klupska senzacija se za diskografsko predstavljanje odlučila vinilnim EP formatom.
Legenda kaže kako je pet glazbenika prije pet godina nezadovoljna jednim partyjem odlučila napraviti vlastiti after party, koji je, naravno, bio bolji od partyja. Ime projekta došlo je samo po sebi; After je bolji od partyja, ili skraćeno: ABOP.
Nije dugo trebalo da se u Zagrebu, a potom i šire, pročuje da ABOP radi najluđe partyje. Bez problema su punili sve klupske prostore, bilo najavljivano ili je stvar išla usmenom predajom. Kulminacija se dogodila 16. travnja ove godine u Tvornici kulture kad je ABOP zarejvao povodom predstavljanja svog prvog vinilnog izdanja.
Za one koji ne znaju riječ je o glazbenicima iz zagrebačkih bendova Pips, Chips & Videoclips, Mayales, Sinestet, Elemental i Pridjevi; umjetničkim imenima pak nazvani, to su redom: Erol (bas gitara), John (bubanj), Levi (bubanj), Božanski (sampleovi, synth), Tourett (synth) i Lo Peaks (miks pult). Oni koji su ih pratili primijetit će da s grupom više nije VJ Ivan Marušić Klif. Kod ABOP-a uživo je posebno bitna i komponenta kako su glazbenici raspoređeni po sceni, od čega je svakako najupečatljiviji bubnjarski dvojac John (Ivan Vodopijec) i Levi (Ivan Levačić) koji okrenuti jedan prema drugom dijeli isti bas bubanj u originalno posloženom bubnjarskom setu za dva ‘goniča ritma’.
U glazbenom smislu, stvar je prilično konkretna, na ABOP se ne dolazi pjevati refrene i slušati sentiše (kojih niti nema) – to je uvijek sraz čovjeka i mašina u kojoj spomenuti glazbenici pobjeđuju mašinu na njenom teritoriju, svirajući techno trance za koji bi netko neupućen pomislio da mora otputovati u indijsku Gou kako bi tamo dobio takav ‘propisni šus’ u uši i noge.
Imajući u vidu sve poznate techno trance šprance ‘što duže špice’ prilično je jasno negodovanje i razočarenje onih koji su od ABOP-a očekivali dugosvirajući album, a ne EP sa samo četiri pjesme. No taj potez ipak nije nimalo loš, dapače. Dojam je da je itekako razmatrano unutar članstva grupe što uvrstiti na prvijenac, a četiri skladbe od kojih „Blue Thunder“, „Fifty Sixty“ i „Silent Outdoor Meeting“ premašuju sedam minuta trajanja, dok „Hit 40“ traje 5 minuta nude itekako dobru polusatnu špicu.
Dok miks i produkciju potpisuju, po vokaciji rokeri, Eroj Zejnilović i Ivan Božanić odlična je odluka da se mastering prepustio u ruke dokazanom majstoru stila i zanata Petru Dundovu koji je upravo frekvencijski pozicionirao zvuk u techno gabarite, što je svakako pozitivno i za poziconiranje ABOP-a u željeni segment scene. Da je kojim slučajem u pitanju ‘tvrđa’ rokerska produkcija u kojoj bi se više pažnje posvetilo zvuku instrumentarija, a ne cjelokupnoj slici koja se na prvo slušanje lako može učiniti da je producentskog, tj. sample karaktera, ABOP bi se vjerojatno našao u situaciji da se nezgrapnošću zvuka ne može ukopiti u techno gabarite, kao što bi i fokus na neku rock publiku bio apsolutni promašaj. Ovako se u zvuku osjeti cijeli spektar podžanrova techna, kao i fine nijanse psihodelije i acid housea koji su i žanrovski ispravno prezentirani. Sa sadašnjim ishodom Dundov je dakle maksimalno zamaskirao analogiju benda, ali nije ubio njegovu životnost koja sasvim dovoljno neodoljivo pršti na dizajuće/odbrojavajućim prijelazima. Time je postignut i dodatni faktor iznenađenja za nastupe uživo za sve one koji će prvo doći u doticaj s glazbom, a tek potom s koncertom tj. partyjem.
ABOP je i u diskografskom smislu potvrdio svoju vrijednost iako su svi njegovi članovi odigrali utakmicu na, skliskom i ne pretjerano poznatom terenu.
Ocjena: 8/10
(PDV Records, 2016.)