Petorka iz Vučipolja objavila je drugi studijski album svega godinu dana nakon debitantskog ostvarenja.
Uz dužno poštovanje prema Kyussu i Sleepu, posebno pločama “Blues for the Red Sun” ili “Sleep’s Holy Mountain”, nikada se nisam ubrajao u fanove, čak ni pretjerane štovatelje stoner rocka i svih njegovih varijacija. Ne osporavam da je riječ o žanru koji je izbacio zavidan arsenal brutalno dobrih riffova, ali riffova za koje mi se uvijek činilo kako sam ih još davno čuo na ranim albumima Black Sabbatha ili Blue Cheera. Uz to, većina studijskih izdanja i koncertnih nastupa stoner bendova dosta brzo bi mi postala previše predvidljiva i monotona, zbog čega su me najčešće oduševljavali oni koji u svoju glazbu uspijevaju ubaciti i druge, ne toliko očekivane utjecaje.
Petorka iz Vučipolja Achachak ne spada u te zadnjespomenute sastave iako se na “High Mountain” nađe i grungea, hard rocka, čak i psihodelije u laganijoj “Biggest Wave”, no glavni srodnik njihovog stonera, kako i sami ističu u press materijalima, ipak je autoru ovog teksta podjednako nezanimljivi doom metal.
Drugi album, objavljen samo godinu dana nakon nešto slabijeg debija “At the Bottom of the Sea”, otvara naslovna i najbolja pjesma koja u svojih oko sedam minuta prelazi put od laganog doom uvoda do nečega nalik onome što su Sabbathi pisali u vrijeme “Master Of Reality” ili “Vol 4”. Temelji koje su postavili Ozzy i ekipa primjetni su i u narednima “Lonewolf” i “Captain Morning” sa stihovima kao ispalim iz niskobudžetnih horora osamdesetih, donekle i u singlu “Mr. SM”.
“Maui Waui”, “Bong Goddess” i “Cozy” predstavljaju otklon od dominantnog zvuka Achachaka prema nekakvoj moderniziranoj verziji klasičnog hard rocka, pri čemu je obadvije prilično pokvarila odluka vokala Kođe da tekst većim dijelom izgovara umjesto da pjeva. “Creator” je tipična stoner/doom rasturačina, no ne i puno više od toga, dok je lijepi akustični uvod “Lessona” ujedno i njegov jedini segment na koji vrijedi obratiti pažnju. “Biggest Wave” donosi čitav niz iznimnih gitarističkih dionica i međuigri, ali joj je titulu najjače pjesme na albumu ponovno oduzeo spoken word vokal koji zvuči kao da nam svoje stihove izgovara direktno iz groba.
Što se pluseva tiče, svakako treba spomenuti produkciju, u većini slučajeva i lyricse koji fino balansiraju između ozbiljnije tematike (“High Mountain”), horor parodiranja i tipičnijih rock motiva poput uživanja u duvki ili pivu (“Bong Goddess”, “Cozy Night”).
U konačnici, solidan album koji je uz malo više eklektičnosti mogao biti i puno bolji.
Ocjena: 6/10
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
