U izmijenjenim okolnostima Adam Semijalac je odbacio alter ego Bebe na Vole i kreirao maštovit crossover između bluesa i tradicijske hrvatske muzike. Objava novog albuma ‘Ode dite’ najavljena je za 1. maj.
Kako glase ponuđeni odgovori na pitanje: Kako ste prošli kroz vremena koronavirusa i lockdowna?
a) nije bilo lako
b) bilo je teško
c) bilo je jako teško
d) bilo je kao Adamu Semijalcu.
Neumorni blues gitarist se suočio s manjkom koncerata, otkazanim projektima i šugavom dijagnozom, zbog koje mu se promijenio glas (a moglo je završiti i još gore). Usput mu je (nekoliko puta) odbijena prijava za status slobodnog umjetnika, iako bi ga po svojim artističkim dosezima trebao imati. Sav taj bijes i čemer je poslužio kao visokooktansko gorivo za njegov projekt – album „Ode dite”.
Praćen netipičnim žičanim instrumentima (dangubica, bendžo, bugarija, bas), suradnicama Tajanom Josimović i Lanom Hosni, te medicinskim postupcima modificiranim glasom, Adam Semijalac je ujedinio svoje dvije ljubavi: prema bluesu i prema eksperimentiranju. Kao kantautor, Semijalac je već pokazao interes prema arhaičnoj hrvatskoj glazbenoj baštini kroz album „Tanec za crnega vraga” i pjesmu „Baba Ljuba blues”. Ovdje je krenuo korak dalje.
Iskušavajući zvuk gore spomenutih trzalačkih instrumenata je skrojio istovremeno nježno i grubo ljubavno pismo onoj Hrvatskoj koja nije onaj razvikani dio, onoj Hrvatskoj koja tek čeka biti otkrivena od strane širokih turističkih narodnih masa – Lici i Dalmatinskoj Zagori.
U sličicama Zagore i Like ima mnogo sličnog pustopoljinama američkog Juga, očaja ispremješanog stoicizmom na tragu stare narodne: „uzdaj se u se i svoje kljuse”. Ovakva muzika ljudi koji žive u kršu može se trapavo prevesti kao stoner, što i nije netočno jer srdžbe, gorčine i patnje ima više nego u prosječnom albumu dotičnog žanra.
Oko Semijalčevih tonova bugarije, dangubice, basa i bendža moguće je zamisliti masne slojeve električnih gitara i bubnjeva, kao i „headbanganje” sluđenih glavnih junaka ovih pjesama. No, važnije je da je sve bitne elemente u svojoj novoj zvučnoj viziji Adam sa suradnicima dočarao koncizno, temeljito i jezgrovito.
Gotovo sve pjesme bezobzirno udaraju i ne pitaju ništa, to su jednostavne, katkad i politički nekorektne riječi koje iz minimuma kažu maksimum i to čine uglavnom dobro. Dodatan plus je raspored pjesama s jakim početkom („Kajanje”), sredinom („Nije moje”) i krajem („Ode dite”).
Zavijanje na „Nije moje” je poput slike gladnih ličkih vukova koji se spremaju u samoubilački upad među nečije dobro čuvane ovce. Suprotno tome, „Zora” je pjesma nade (koja na kraju presahne), nešto što bi danas-sutra mogli obraditi Najbolji hrvatski tamburaši. Meditativna „Drugovi” je antiratna naricaljka za poginulim suborcima, a zaključna i naslovna pjesma djeluje poput intenzivne noćne more. Utjehe nema, samo se vremena mijenjaju iz lošeg u gore, a sličice patnje, bola i nesretnih života se samo izmjenjuju pred očima.
„Ode dite” je album s bojom, okusom i mirisom, s bojom očaja čovjeka koji se bori jer više nema što izgubiti, s okusom ljute rakije i mirisom napuštenih sela.
Ocjena: 9/10
(Samizdat, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
